Carpaccio od jadranske tune
Što je za mene odmor?
Kuća blizu mora. Kuća blizu svega što ti treba.
Kad kuham što želim i kad želim.
Samo ono što raste na otoku ili u moru.
Riba, pome, kukumari, balancane, fažoleti, grožđe, smokve, masline, kapari i motar.
Rano buđenje samo zato što volim ljetna jutra.
Volim miris mora, tišinu i prvu kavu u miru.
Na terasi ispod grma kapara.
Pa onda za nekoliko koraka do pazara po friške pome.
Za doručak zobena kaša s domaćim smokvama.
A onda kava u društvu pa na plažu kad nitko normalan ne ide.
Zato što mogu.
Plivam do bove i nazad nekoliko puta. Prvo leđno pa prsno.
Osjećam kako mi kralježnica zahvaljuje.
Do doma mokra, ogrnuta ručnikom.
Jer te nitko ne obadaje. Jer te više nije briga.
S noge na nogu. Pomalo! Riječ koju mještani koriste umjesto pozdrava.
Onda lagana marenda od kozjeg sira i stare sorte poma koje imaju okus i miris.
Složim parmigianu ili fažolete na salatu i pečene paprike da stoje u hladnjaku.
Navečer tuširanje u kišnici pa na travaricu s društvom.
Pored mora, sjedimo na zidiću ili kamenim skalama.
Uz šum valova.
Ponekad u kino na otvorenom pogledam dobar europski film.
Nema male djece, moranja, natezanja, vrištanja, ljetnih ozljeda i viroza.
Divne su ove godine kad te djeca lagano napuštaju.
Život ti dopusti da se posvetiš sebi, da si ugađaš i hraniš dušu ljepotama koje prije nisi stigao primijetiti.
Šećem, razgledavam, divim se prirodi.
Upoznajem ljude svojih godina kojima djeca više nisu glavna tema razgovora. Ljude koji započinju nove životne putove, ostvaruju snove.
Život ti se posloži na pravo mjesto. Ubireš plodove truda, odricanja, odgajanja, nespavanja….
Sve u svoje vrijeme. A ovo koje slijedi me baš veseli.
RECEPT:
Svježa Jadranska tuna (250 g)
sol, šareni papar u zrnu
kapari, motar i masline (ili samo kapari)
limunov sok
domaće maslinovo ulje
Tunu zamrznuti prije rezanja kako bi mogli narezati što tanje šnite.
Narežite sasvim tanke šnite
posolite poparite, dodajte limunov sok po ukusu
prelijte maslinovim uljem
složite kapare, motar i masline.
Servirajte uz domaći kruh ili domaću focacciu.
Dobar tek!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
