Doručak,  Jesen,  Recepti,  Slatko,  Tradicionalno hrvatsko,  Užina

Zdravi kolač s pekmezom od šljiva

Zlevanka za sve kontinentalce.
Za sve ostale, kukuruzni kolač.
Malo sam ga izmijenila?
Zdrav, ukusan, bez glutena i šećera.
Uz brzinski pekmez. Za školsku užinu ili samo kao desert bez grižnje savjesti.

SASTOJCI:
90 g žutog kukuruznog brašna
45 g palente ili griza
1 žličica praška za pecivo
Na vrh noža sode bikarbone
1 prstohvat soli
2 žlice rastopljenog maslaca
200 g domaćeg svježeg kravljeg sira (dobro ocijeđenog)
4 pune žlice domaćeg vrhnja
3 cijela jaja
1 puna žlica meda
Po želji ribana limunova korica (1 žličica)

ZA PEKMEZ:
15-20 šljiva bez koštica
1 žličica cimeta
Limunov sok (1 žličica)
Meda po želji (1-2 žlice)
POSTUPAK:
Za početak, napravite pekmez.
Šljive stavite u lončić, dodajte cimet pa kuhajte 15-20 minuta da se tekućina reducira.
Štapnim mikserom usitnite i nastavite kratko kuhati do željene gustoće.
Dodajte limun i med.
Prebacite u staklenku i čuvajte u hladnjaku.
Brašno, palentu, sol, prašak za pecivo i sodu bikarbonu stavite u zdjelu pa promiješajte.
U drugoj zdjeli pjenjačom istucite jaja s medom i limunovom koricom.
Jaja dodajte u zdjelu s brašnom pa redom dodajte kravlji sir, maslac i vrhnje.
Sve dobro promiješajte i prelijte u namašćeni lim za pečenje.
Pecite na 180º C, u prethodno zagrijanoj pećnici 30 min ili manje, odnosno dok zlevanka ne dobije zlatnu boju.
Izvadite zlevanku iz pećnice i odmah ju premažite pekmezom.
Obavezno jedite dok je još toplo.

print

2
(Visited 6.161 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….