Doručak,  Recepti,  Užina

Puding od prosa

Kako dijete odrasta, rado se prisjetim ranog djetinjstva, prvog zuba, prve riječi, malih, debelih prstića, maženja, čitanja slikovnica, odvikavanja od dude.
Pa se prisjetim i omiljenih dječjih obroka koje sam rado i često pripremala. Vrtićke knedle, griz na mlijeku i ovaj prefini puding od prosa.
Dugo je prošlo od kad sam ga zadnji puta radila.
Kuhani proso u mlijeku s kokosovim šećerom.
Nakon kuhanja smiksan u blenderu uz dodatak sirovog kakaa u prahu, narančinog soka i korice, a može i malo vanilije.
Toliko fino i zdravo.. Odličan doručak prije škole ili užina u školi…
Nakon što pročitate sastojke kupovnih pudinga, ovo je jedini koji ćete htjeti poslužiti svojoj djeci.

 

RECEPT:

Za dvije pune zdjelice:

1,5 dl prosa
3x 1,5 dl mlijeka
3 žlice kokosovog šećera
2 žlice sirovog kakao praha
ribana narančina korica
malo narančinog soka
malo mahune vanilije (opcionalno)

Proso operite i stavite u lonac. Dodajte hladno mlijeko i stavite kuhati na jaku vatru dok ne zakipi. Sada smanjite vatru na najmanje, dodajte prstohvat soli, poklopite i pustite da se kuha oko 20 minuta.

Povremeno promiješajte, ako se jako zgusnulo dodajte još mlijeka ili vode i nastavite kuhati dok proso sasvim omekša. U blender stavite sve ostale sastojke i kuhani proso pa miksajte dok ne dobijete gustu kremu. Ako vam se čini previše gusto, slobodno dodajte još mlijeka.

Kušajte i dadajte još začina po želji (šećer, naranča, vanilija).

Servirajte u zdjelice, ukrasite voćem po želji i uživajte.

 

print

11
(Visited 26.232 times, 11 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….