Glavna jela,  Recepti,  Variva i juhe,  Vege,  Zima

Zimska juha s gljivama i keljom

Baka je u slobodno vrijeme voljela kukičati.
Na zimskim praznicima, u sumrak, baš onda kada igra s djecom završava…

Jer po mraku djeca nisu smjela biti vani.

Baš nekako u to vrijeme, nakon mojeg omiljenog čaja od kamilice i baškotina s domaćim džemom od šljiva, uzela bi ona svoje klupko konca i nastavljala tamo gdje je jučer stala.
Naočale su joj imale smeđi okvir i stajale su joj baš na vrhu nosa pa sam se uvijek čudila, kako joj ne ispadnu…

Ponekad bih i ja uzela tu kukicu i konac pokušavajući ga uz bakine savjete omotati oko prsta pa pažljivo iglu provući kroz rupicu, ali na njenu veliku žalost, nisam baš bila previše zainteresirana.
Uvijek mi je falilo tog strpljenja koje samo bake imaju…
Ma nije ona samo kukičala u tim hladnim, zimskim sumracima…
Sjećam se i krpanja čarapa i drvene gljive na koje bi ih nataknula i onog obaveznog naprstka boje srebra… Imala ih je barem desetak…
Ja baš nikada nisam naučila šivati… Dobro, znam zašiti gumb (srećom imam gospođu šnajdericu u zgradi za sitne popravke)

Mama i baka bi se sad užasnule nad ovim mojim priznanjem…

Sjećam se kako sam bila buntovna i odbijala neke njene pokušaje da od mene napravi poštenu ženu koja šiva, veze, kukiča, plete i suvereno barata ostalim vještinama koje bi, po njenom mišljenju, svaka žena trebala savladati…
Pa sam joj odgovarala: ”Meni to ništa neće trebati, ja ću imati kućne pomoćnice i one će raditi sve umjesto mene!” Onda bi ona, nevjerojatno mudra, bez svađe ili razuvjeravanja: “Ako ne naučiš raditi, nećeš im znati ni naređivati kako da dobro obave posao umjesto tebe!”

Pa bih ponekad popustila…
Baka je, valjda od kad se udala, počela spremati dotu za unuke. Plahte, vezene bogatom čipkom i inicijalima, stolnjake, ručnike, kuhinjske krpe, salvete, maramice… Sve se to rukom radilo.
Negdje u mojoj adolescentskoj fazi, rekla sam joj  nešto neoprostivo: “Ja nikada neću imati ovakvu posteljinu, već one šarene, koje se ne peglaju!”
Nisam tada bila svjesna koliko joj je to značilo…
Tradicija, uspomene, naslijeđe.. Ljubav..
Eno, u bakinoj kući su valjda puna dva ormara čipkanih čudesa. Kod moje mame i tete barem još toliko…
Pa starih servisa za jelo, antiknih šalica za kavu, porculanskog posuđa…
Srećom, kuhanje je ipak bila najvažnija i najcjenjenija vještina u obitelji i tu sam im malo porasla u očima kada sam s deset godina djedu za rođendan ispekla kolač.
Ali zašto ja vama sve ovo pišem?
Od kada sam pokrenula blog, malo po malo, potpuno neočekivano, počela sam, kad god odem kod mame ili u bakinu staru kuću, uzimati iz ormara nešto.. Tanjurić, žlicu, šalicu, bijele, čipkom obrubljene stolnjake, ručnike i kuhinjske krpe s izvezenim motivima, starih barem stotinjak godina. Šteta što baka nije tu da vidi koliko mi to znači.. Ma pokazala bih joj i slike na internetu s njenim krpama, s izvezenim inicijalima.. One stare žlice, tanjure i tećicu iz koje je dida svako jutro jeo bijelu kavu s kruhom.. I objasnila bih joj da to može vidjeti svatko, baš kao na televiziji..
Jer bi joj sigurno internet bio poput svemira.. dalek i nedokučiv… E, kako bi ona bila ponosna.
A ova juha od vrganja, šampinjona i kelja s curryjem, pala je u sasvim drugi plan, zbog bake…
A, ne zaslužuje jer je baš jako fina bila.

 

RECEPT:

10 većih smeđih šampinjona
šaka sušenih vrganja
1 manji luk
2-3 češnja češnjaka
5-6 listova kelja
2 žličice curry začina
2 lista lovora
1 žličica dimljene crvene paprike
1 žličica kurkume
sol
papar
1 šaka peršinovog lišća
maslinovo ulje
100-150 g integralnih špageta

Vrganje stavite namakati 10-ak minuta u dosta hladne vode (nešto manje od litre)
Šampinjone prebrišite papirnatim ručnikom pa ih narežite na 4 dijela.
Listove kelja operite i narežite na šire trake.
luk i češnjak narežite sitno.
U lonac stavite maslinovo ulje, curry, papriku, kurkumu, lovor i luk. Neka se dinsta uz miješanje dok luk ne postane staklast.
Vrganje narežite na komadiće i dodajte u lonac, a vodu obavezno sačuvajte.
Dodajte šampinjone i pustite da se dinstaju 10-ak minuta.
Dodajte kelj i češnjak, posolite i nastavite dinstati uz miješanje još 5-10 minuta.
Sada dolijte vodu u kojoj ste namakali vrganje…
Kušajte pa po potrebi dodajte još soli, papra..
Neka se kuha na laganoj vatri.
Zadnjih 10-ak minuta ubacite špagete.. Možete staviti i neku drugu tjesteninu ili špagete razlomite na 2-3 dijela
Kada je tijesto skuhano,  jelo je gotovo…
Dodajte sitno sjeckani peršin..
Dobar vam tek!

 

print

0
(Visited 117 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

EnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish