Glavna jela,  Jesen,  Ljeto,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Vege

Sataraš

Tražim zadnje ljetne plodove na placu.
Ostalo je nešto domaćih rajčica i paprika.
Kuham neku svoju verziju sataraša s puno maslinovog ulja i daleko više rajčica nego je to dozvoljeno 🙂
Sataraš je puno jednostavnije pripremiti. Šalša se kuha satima, rajčicama se guli kora, povrće se sjecka sasvim sitno.
Kod sataraša, sve obratno.
Zato volim staraš.
Kad skuham veću količinu, umjesto zamrzavanja, spremim u status posude, vakuumiram i čuvam u hladnjaku do se na potroši.
Često ne izdrži dulje od 7 dana…iako, ovako vakuumirano može puno duže..
Kao prilog uz rižu ili s tjesteninom.
Ponekad direktno u satarašu ispečem jaja
A ponekad samo umačem kruh u ovu divotu.
Odaberite najdraži način i uživajte u satarašu.

A ove posude, moje tople preporuke za spremanje svježih i kuhanih namirnica. Zadržavaju svježinu i odlične su za transport. Uz kod “mamajasamgladan” iskoristite 10 % popusta na sve proizvode.

 

RECEPT:

1,5 kg rajčica
3-4  paprike
1 veći ili 2 manja luka
2 režnja češnjaka
maslinovo ulje
sol, malo šećera po potrebi

Luk ogulite i narežite na kockice ( ne mora biti sasvim sitno)
Češnjak ogulite i narežite na listiće.
Rajčice operite, narežite na veće komade
paprike operite (prepolovite i odstranite sjemenke pa također narežite na veće komade.
Na maslinovom ulju dinstajte luk 10-ak minuta dok ne postane staklast. Odmah posolite.
Ubacite papriku i češnjak pa još kratko dinstajte.
Dodajte rajčice, posolite
Kuhajte dok višak vode ne ispari.
Ako je rajčica kisela, dodajte žličicu šećera.
Po želji dodajte malo papra i nasjeckano lišće peršina.
Dobar tek.

 

print
4
(Visited 6.954 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….