PRIČE

  • Ljeto,  PRIČE,  Recepti,  Slatko,  Vege

    Zdravi ljetni desert

    Čuvaj se glupih ljudi. Čuvaj se i onih zlih. Jer ne znaš što je gore. A ako su uz to još i nedovoljno odgojeni, nema goreg sranja. Kažem nedovoljno jer odrastanje u obitelji je samo po sebi odgoj. Bez da prstom makneš. Neka je čist i sit i neka je sretan. Sve ostalo će se samo složiti. E pa neće. Zapravo hoće, ali krnje i nikakvo. Primjerom se uči. Ali ne samo primjerom. Uči se konstantnim kvocanjem i obraćanjem pažnje na detalje. Uči se pokazivanjem, pa puštanjem, ali na kratkoj lajni. Da ih možeš, jednog dana, slobodno pustiti među ljude bez straha i srama. Ako je materi normalno da jede…

  • Jesen,  PRIČE,  Recepti,  Variva i juhe,  Vege,  Zima

    Juha od šampinjona

    Fale mi paketi. Onaj osjećaj kad ti poštar pozvoni na vrata i donese veliku kutiju iznenađenja. Znaš da ništa nisi naručio, a dobiješ nenadani poklon. Krajem listopada, stizao je, kao po običaju, paket od bake i dide. Pun šipaka iz njihovog vrta i puna vrećica bobića. I bobići mi fale. Oni Bobisovi. Nisam ih jela sigurno preko 20 godina. Fale mi i baka i dida u ovim tmurnim danima kad ih se sjetim malo češće. O baki sam pisala puno, a o didi baš i ne. Često me vodio u šetnju Splitom. Obavezno odjeven u odijelo, sa šeširom na glavi. Pa bi prošli Pjacom i zastali na mjestu gdje bi…

  • PRIČE

    Priča o splitskom pazaru

    Odlazak na splitski pazar pamtim kao dijete. Iz bakine kuće u Solinu autobusom do Splita. Ni na kraj svijeta nije bilo teško “potegnut” zbog dobre spize. U vrtu je dida uvijek imao povrća, ali za dobar bokun mesa ili ribe išlo se na splitski pazar. Ma bio je to pravi ritual. Autobus bi se čekao i do pola sata po najvećoj vrućini. Cijedi se znoj niz leđa, lice, ruke… Vozač ne staje ako na stajalištu nema ljudi… Tek kad netko od putnika zaurla “Imaaaa izaaać” zaustavi vozilo i otvara vrata. I tako sve do Splita… A onda prvo u pekaru preko puta pazara po kiflić sa šećerom… Jer je dite…

  • PRIČE

    Jesi li sretan?

    Zapamti, nikad nije kasno. Za snove, za nove početke. Za traženje sebe. Sve dok ne dozvoliš da te okovi predrasuda zarobe, sve dok ne dozvoliš da te sputaju glasovi onih koji su sve na vrijeme. Neki su sve odradili po očekivanjima sredine. Odškolovali se, zaposlili, udali, rodili, odgojili…… Često sebe putem negdje zaboravili. U želji da ih shvatiš, pitaju te:” kad ćeš!” Pa ti nametnu grizodušje da pomisliš kako nisi dovoljno dobar. Zacrtaj put pa ga tvrdoglavo slijedi…. Neka ti vlastita sreća bude na prvom mjestu. Samo oni sretni mogu drugima osvijetliti put. Samo oni sretni ostavljaju trag. Raditi moraš. Sve ostalo ne moraš. Zato svu svoju snagu usmjeri na…

  • PRIČE

    Uspomena na splitske zidiće

    “Operi noge prije spavanja!” Prali smo ih baš svaku večer. Vječito bosi, crnih tabana, krvavih palčeva. Poseban šugaman za noge bio je prebačen preko kade. Možeš sve, ali bez opranih nogu u bile lancune nikako!? Divljali smo koliko smo mogli. Nakon bile kave i kruva s marmeladom od šljiva, na kupanje… Bilo nas je barem deset u ekipi.. I danas sam s nekima u kontaktu, iako su ta ljeta već više od 25 godina iza mene… Briškula, trešeta, smijanje do suza. A točno u dvi ure, svi na obid… Bez iznimke. Obiteljski ručak, a zatim popodnevni odmor. Nismo morali spavati, ali nismo smjeli van iz kuće. Tišina do 5 poslije…

  • Marjan ecpress
    PRIČE

    Marjan Express

    S pakiranjem bi mama krenula dva tjedna prije puta. Sve je moralo biti čisto, ispeglano, uredno složeno. Nije nam Split bio baš nadohvat ruke pa smo ljetne praznike čekali s nestrpljenjem. Gotovo puna 3 mjeseca provodili smo u Dalmaciji. Solin-Split-Čiovo-Komiža. Tek sad vidim koliko nam je bilo lijepo. Tada smo sve podrazumijevali. Polazak ranojutarnjim vlakom s Glavnog kolodvora i jedan jedini Marjan express? Mama, naoružana sendvičima, sokovima i praznim vrećicama jer je znala da će meni i bratu biti zlo zbog vožnje. Tata s koferima i fotoaparatom. Niti jedan obiteljski trenutak nije mogao proći nezabilježen. Kad malo bolje razmislim, on je jedini bio staložen i sabran. Nije ga nikada taknula…

  • PRIČE

    Ne traži sebi slične!

      Ne traži sebi slične. To je kao kad se pustiš da te voda nosi. Lijeno i dosadno. To rade tinejdžeri. Pa se curice šetaju u istim haljinicama, u istim štiklama s istom frizurom, a dječaci se grupiraju prema vrsti glazbe i veličini lopte. Onda se, nerijetko desi da te povrijede.. … Pa se čudiš. Trebali bi znati više i bolje od toga. Što te briga koje knjige čita, koje filmove gleda i kako se odijeva. Gledaj srcem. Onaj koji zna grliti, tješiti, uskočiti, razveseliti. Onaj koji te riječima takne, koji te nazove kad te brige more, a niste se čuli godinama. Takvog prijatelja traži. Izbori se s predrasudama i…

  • PRIČE

    Tko je kriv?

    Tko je kriv? Tko je kriv? Roditelji ili sustav? Prebacivanje krivnje ne prestaje. Svake godine ista priča. Djeca odlaze na psihijatriju zbog napadaja panike pred kraj školske godine u utrci za peticama? Pa onda neki kažu:” Tko im je kriv i nama je bilo tako pa nismo pucali!” Drugi kažu:” Za sve su krivi mobiteli i internet!” Veliki broj, uglavnom onih koji nemaju iskustva sa školarcima ili roditelji malobrojne djece koji u srednjoj školi uživaju u učenju i nemaju drugih interesa, kažu:” Za sve su krivi roditelji!” U ovoj našoj šupi gdje smo naviknuti prebacivati krivnju s pravog krivca na male, obične ljude, roditelji su krivi za sve… Tko je…

  • PRIČE

    BLOK!

    Jeste li u stanju blokirati ljude? Ja ih često blokiram na fejsu. ? Kažu neki da ne bih trebala, ali ne mogu si pomoći. Blokiram i one u stvarnom svijetu. Sasvim lako, bez kajanja. I nikada se ne vraćam. Sve više uživam u tome. Ima tih nekih spodoba koje uživaju šaleći se isključivo na tuđi račun. U većem društvu, naravno.. pred svima. BLOK! Ima i onih koji se ne mogu suzdržati pa djetetu, curi, ženi javno očitaju bukvicu pred svjedocima. Ponižavajući, jer zašto bi u 4 oka, ovako pokazuju svoju lažnu veličinu – BLOK! Ima onih koji ti pod krinkom velikog prijateljstva dobronamjerno daju savjet nakon čega se osjećaš kao…

  • O prehrani/O odgoju,  PRIČE

    Priča iz parkića

    Ispričat ću vam jednu priču… Možda bolje dramu ili igrokaz.. Prosudite sami. Likovi su izmišljeni, ali situacije nisu. Situacije su samo odraz svijeta u kojem živim. Sve ono što pročitam ili čujem u prolazu.. Mjesto radnje: parkić (kako ovdje vole nazivati manji park u kojemu su pretežno mali gosti i njihove mame. E, sad moram smisliti imena… Dvije mame i dva klinca. Tu sam u problemu jer koje god ime da nadjenem, netko bi se mogao osjetiti prozvanim. Nije čitanje s razumijevanjem svima jača strana. Zato neka bude ovako… Mama broj jedan zvat će se Milica ( ne znam niti jednu Milicu, ali ako se tako zoveš, nisi ti 100%,…