PRIČE

BLOK!

Jeste li u stanju blokirati ljude? Ja ih često blokiram na fejsu. ?
Kažu neki da ne bih trebala, ali ne mogu si pomoći. Blokiram i one u stvarnom svijetu.
Sasvim lako, bez kajanja.
I nikada se ne vraćam.
Sve više uživam u tome.
Ima tih nekih spodoba koje uživaju šaleći se isključivo na tuđi račun. U većem društvu, naravno.. pred svima. BLOK!
Ima i onih koji se ne mogu suzdržati pa djetetu, curi, ženi javno očitaju bukvicu pred svjedocima. Ponižavajući, jer zašto bi u 4 oka, ovako pokazuju svoju lažnu veličinu – BLOK!
Ima onih koji ti pod krinkom velikog prijateljstva dobronamjerno daju savjet nakon čega se osjećaš kao da su ti noge odsjekli. Bez takta, bez topline. BLOK!
Poznajem i one koji ne slušaju, samo baljezgaju o sebi. Ne čuju, samo melju. BLOK!
Ovi su mi najjači. Zovem ih sektaši. Umjesto da se predstavljaju imenom, svrstavaju se u kategorije: muzičar, fotograf, bloger, frizer, umjetnik, vjernik, freelancer, filmofil, vegan….što god…
Pa peglaju po svom području. Možeš ih prepoznati jer su se ufurali u ulogu frizurom, odjećom, stavom i kad pričaš s njima, stekneš dojam da su baš oni najbolji u svom području, bez konkurencije. Ego ko’ kuća, a sve zapakirano u osmijeh od uha do uha. Dupli BLOK!
Čekaj, ima još! Ima i onih koji su ti najbolji prijatelji dok imaju koristi, dok vide u tebi osobu koju će modelirati prema sebi, uvjereni u svoje poslanje da pomažu i obraćaju, mijenjaju svijet. Šire svoj nauk pa ako se ne daš ili ne slažeš, samo okrenu leđa i više se nikada ne jave. Onda se vremenom opamete i hoće natrag…jer ti si jedini podnosio ta sranja…BLOK×3
.
.
Nastavi niz, daj si oduška?
print
4
(Visited 184 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….