PRIČE

Ne traži sebi slične!

 

Ne traži sebi slične. To je kao kad se pustiš da te voda nosi.
Lijeno i dosadno.
To rade tinejdžeri.
Pa se curice šetaju u istim haljinicama, u istim štiklama s istom frizurom, a dječaci se grupiraju prema vrsti glazbe i veličini lopte.
Onda se, nerijetko desi da te povrijede..
Pa se čudiš.
Trebali bi znati više i bolje od toga.
Što te briga koje knjige čita, koje filmove gleda i kako se odijeva. Gledaj srcem. Onaj koji zna grliti, tješiti, uskočiti, razveseliti. Onaj koji te riječima takne, koji te nazove kad te brige more, a niste se čuli godinama.
Takvog prijatelja traži.
Izbori se s predrasudama i glasovima u sebi koji ti govore:” nemamo isti ukus i interese, nije dobro!”
Lakše je sa svojom kopijom. Ne moraš ni prst pomaknuti.
Različite trebaš shvatiti, otvoriti um, dati priliku, prihvatiti, tolerirati, zanemariti nebitno, izaći iz kalupa.
Tek onda kad nečije različitosti pretvoriš u vrline, kad one površne stvari koje su ti smetale, poput cipela i šešira više ne primjećuješ, kad samo srcem vidiš, osjećaš i cijeniš, kad prestaneš tražiti sebe u drugima..
Naći ćeš prijatelja za cijeli život.
I što je najvažnije, izgradit ćeš sebe, izdignuti se iz tame vlastitih okvira i odgojiti djecu da cijene različitost, da prihvaćaju, ne osuđuju.
print
2
(Visited 47 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

EnglishFrenchGermanItalianPortugueseRussianSpanish