Ne traži sebi slične. To je kao kad se pustiš da te voda nosi.
Lijeno i dosadno.
To rade tinejdžeri.
Pa se curice šetaju u istim haljinicama, u istim štiklama s istom frizurom, a dječaci se grupiraju prema vrsti glazbe i veličini lopte.
Onda se, nerijetko desi da te povrijede..
Pa se čudiš.
Trebali bi znati više i bolje od toga.
Što te briga koje knjige čita, koje filmove gleda i kako se odijeva. Gledaj srcem. Onaj koji zna grliti, tješiti, uskočiti, razveseliti. Onaj koji te riječima takne, koji te nazove kad te brige more, a niste se čuli godinama.
Takvog prijatelja traži.
Izbori se s predrasudama i glasovima u sebi koji ti govore:” nemamo isti ukus i interese, nije dobro!”
Lakše je sa svojom kopijom. Ne moraš ni prst pomaknuti.
Različite trebaš shvatiti, otvoriti um, dati priliku, prihvatiti, tolerirati, zanemariti nebitno, izaći iz kalupa.
Tek onda kad nečije različitosti pretvoriš u vrline, kad one površne stvari koje su ti smetale, poput cipela i šešira više ne primjećuješ, kad samo srcem vidiš, osjećaš i cijeniš, kad prestaneš tražiti sebe u drugima..
Naći ćeš prijatelja za cijeli život.
I što je najvažnije, izgradit ćeš sebe, izdignuti se iz tame vlastitih okvira i odgojiti djecu da cijene različitost, da prihvaćaju, ne osuđuju.

 

0
(Visited 10 times, 1 visits today)

Leave A Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *