Pileći curry
Srijeda je dan za pileći curry. Uz nezaobilaznu improvizaciju… Dodatak rajčica i puno više curryja nego bi normalan čovjek stavio…Ali to smo mi….Ako se začini ne osjete do sljedećeg kvarta onda nije dobro….Sve brzinski..Od pripreme do serviranja stola..Ali onda sjednemo i priča krene… Tako to ide uz hranu, nekako terapeutski djeluje pa svak svakome ispriča svašta…O školi, obvezama, željama i strahovima…Obiteljsko druženje radnim danom je tek u sumrak, oko stola, za stolom s vilicom i žlicom..
RECEPT:
600 g pilećeg filea
1 luk
2 veće rajčice ili mala konzerva pelata
curry mješavina začina
ulje
sol
Piletinu narežite na kockice pa posolite
Rajčicama odstranite kožu pa ih u multipraktiku sasvim usitnite
Luk narežite sasvim sitno i stavite dinstati na maslinovom ulju. Odmah posolite i dodajte žlicu curryja. Nakon 5 minuta dodajte piletinu i dinstajte uz miješanje 15-ak minuta. Luk mora sasvim uvenuti.
Ulijte rajčice i nastavite kuhati dok ne dobijete gusti, kremasti umak. Dodajte još curryja ili soli po želji. Ja jesam, obilato 😉
Nakon što ste skuhali rižu, malo vode od kuhanja koja je puna škroba možete dodati u umak. 2-3 žlice.
Servirajte uz kuhanu rižu…I, naravno, salatu 😉
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
