Glavna jela,  Recepti,  Vege,  Zima

Popečci od kelja

Nakon blagdanskih prejedanja, kalorične hrane i obilja šećera vrijeme je da se vratimo u normalu. Nikako ne prihvaćam kompromise pa tako ni mogućnost izrade zdravijih poslastica za vrijeme božićnih i novogodišnjih dana. Što je orahnjača bez šećera i bijelog brašna? Zato tih dana radim tradicionalne kolače… I nikada neću prestati…. Kad smo to raščistili možemo se vratiti na današnji recept…. Idealno jednostavno jelo, vrlo ukusno i zasitno… Ja sam ga danas pripremila za ručak od ostataka u hladnjaku, ali slobodno se možete poigrati nekim drugim povrćem. Ovčji sir i sjemenke obogatili su ove popečke potrebnom aromom i hrskavošću… Čak je i moj izbirljivi sin bio oduševljen okusom. Prednost ovih polpetica je u tome što kelj i mrkvu ne morate prethodno blanširati i tako gubiti vrijeme, već samo narežete, naribate i sve sastojke pomiješate.. Dobar tek i javite mi dojmove 🙂

 

RECEPT:

5-6 listova kelja
2 mrkve
2 jaja
1 šalica ribanog sira (pecorino, parmezan)
1 šalica sjemenki po izboru (suncokret, sezam)
sol
papar
chili
malo maslinovog ulja

Kelj operite, odstranite tvrdi, srednji dio lista i narežite na rezance.
Mrkvu ogulite i naribajte..
U zdjelu stavite sve sastojke i promiješajte.
Hrpice stavljajte na masni lim za pečenje obložen masnim papirom.
Formirajte popečke.
Pecite u dobro zagrijanoj pećnici na 200 C, 10-15 minuta.
Uz popečke odlično paše vrhnje u koje ste dodali češnjak, peršin i malo soli.

 

print
10
(Visited 7.540 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….