Ljeto,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Variva i juhe,  Vege,  Zima

Juha od raštike

Sutra mi se dite vraća doma.
Postala sam ka moja mater i pokojna baba.
Kad dica dolaze, sprema se doček.
Nije bitno koliko se dugo niste vidjeli, važno je da mater uvijek čeka s obrokom koji dijete voli.
“Evo me doma, dobre volje san odma
Na materinoj spizi… Što skuva ću izist.”??
Mislim da su dica u Dalmaciji odgajana da pjevaju ovu pjesmu kad odrastu.
Misija dalmatinske matere?
Ako mu ova pisma ne bude bliska, sve sam krivo?
A ova juha od raštike nema nikakve veze sa sutrašnjim dočekom. Nju sam kuhala za sebe jučer.
I pojela 3 tanjura. Za ručak.. uz mladi dimljeni sir i kap maslinovog ulja. Da iskoristim bezmesne obroke dok ga nema?
https://youtu.be/gGPsno7eQpI

RECEPT:

3-4 pune šake listova raštike (1 manja vezica)
1 krumpir srednje veličine
1 veća mrkva
2 režnja češnjaka
1 luk
2 žlice vrhnja (Vindija u narančastoj čašici)
sol, šareni papar (svježe mljeveni), maslinovo ulje
mekani sir po želji (feta ili dimljeni kuhani sir)

Luk i mrkvu narezati (ne treba sasvim sitno)
pa dinstati na maslinovom ulju 10-ak minuta.
dodati narezani češnjak i još minutu dinstati uz miješanje.
Ubaciti oguljeni i narezani krumpir.
Podliti vodom da zakuha. Nemojte pretjerati s vodom.
Kada voda proključa, ubaciti oprane listove raštika kojima ste odstranili peteljke i tvrde dijelove.
Raštiku prethodno narežite na sitnije komade.
Kuhajte 15-ak minuta da krumpir omekša. Dodajte sol.
Prebacite povrće i malo vode od kuhanja u blender pa sve izradite u glatku masu.
Vratite sadržaj u juhu. (Ako vam se čini da će biti previše rijetko, prethodno izlijte dio vode od kuhanja povrća u drugu posudu).
Promiješajte, doradite gustoću. Dodajte papar.
Dvije žlice vrhnja stavite u zdjelicu pa mi dodajte nekoliko žlica vruće juhe i sve promiješajte da ne bude grudica.
Ulijte vrhnje u juhu i sve dobro promiješajte.
Prilikom serviranja u juhu namrvite malo sira i nekoliko kapi maslinovog ulja te šareni papar.
Dobar tek!

print

8
(Visited 8.841 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….