Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Variva i juhe,  Vege,  Zima

Juha od polubiža

Nisam nikada kuhala najdražu juhu. Ni sama ne znam kako i zašto, ali taj okus ostao je urezan u sjećanje kao najljepša uspomena. Priznajem, ponekad me hvata strah da neću uspjeti zapisati sve recepte koje je ona znala.
A sjećanja su čudna stvar. S godinama se sve više sjećaš djetinjih dana, a zaboravljaš stvari koje si bezbroj puta ponavljao.
Jučer sam ju zvala!
-Mama, kupila sam polubiže, reci mi kako se radi juha?
– Što je to?
– Mama, polubiži, suhi grašak. Radila si tu juhu tisuću puta!
– Ahaaaaaa, polubiži! Ma dušo moja, zaboravin ja!
I onda mi je rekla.. Čak mislim da se nije sjetila, ali je postupak ispričala po osjećaju. Sve onako po redu… -Neka ti se kapula dobro šufiga i stavi bokunić pancete!
Pa me malo steglo u grlu.
Zaboravlja. A ja se tako bojim da ne propustim baš svaki njen recept.
Ovo je juha koju je radila često.
I onaj trenutak kad zagrizeš taj hrskavi kruh zaliven divnom kremastom zelenom juhom najdražeg okusa.
Taj trenutak je neprocjenjiv. U trenu sam u kužini moje mame i čujem joj glas:” Je li dobro, dušo moja?”

RECEPT:

250-300 g suhog graška
1 veći luk
3-4 šnitice domaće pancete
2 lovorova lista
2 mrkve
1 komadić korijena celera
so, šareni papar, maslinovo ulje

grašak dobro operi pa ga stavi u lonac s hladnom vodom da prokuha. Vodu od kuhanja baci, a grašak stavi u zdjelicu.
U multipraktiku nasjeckaj pancetu, luk, mrkve i celer.
u lonac stavite malo maslinovog ulja pa dodate nasjeckane sastojke. Posoli i dodaj lovor.
Dinstajte uz miješanje 15-ak minuta na laganoj vatri. Ako je potrebno dodaj malo po malo vode da ne zagori.
Ubaci grašak, dodaj vodu pa posoli i dodaj papar te pusti da kuha dok grašak ne omekša (cca 30 minuta)
Štapnim mikserom izradi u kremastu juhu. Dodaj još vode po potrebi i začine.
U tavi prepržite kockice kruha.
Slobodno ju čuvajte u hladnjaku jer je drugi dan još ukusnija.
Dobar tek!

print
7
(Visited 9.489 times, 6 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….