Tjestenina s kremom od špinata
Ima li nekoga tko nije jeo špinat na mlijeku? Uz obavezne pohane šnicle i pire ili faširance, a često i samo uz jaje na oko.
Ima li djeteta u ovim krajevima koje nije uživalo u ovako pripremljenom špinatu?
Valjda jedino zelenje koje niti jedno dijete neće odbiti.
Zato su kod mene kreme od kelja, brokule, blitve pa čak i raštike ili graška vrlo često bile na tanjuru. A sve po uzoru na sjeckani špinat iz djetinjstva.
Umjesto mesa, divno paše uz kuhanu palentu s maslacem i sirom ili uz tjesteninu, a isto tako ga možete umiješati u rižoto koji ste napravili bazično, samo od luka i temeljca.. Samo pred kraj umiješate nekoliko žlica ove divne kreme i posipate parmezanom.
Isprobajte i javite kako vam se sviđa… Dijete je pojelo dva tanjura 😉
RECEPT:
400-500 g svježih listova špinata
2 režnja češnjaka
1 žličica brašna
oko 1,5 dl mlijeka
1/2 šalice za kavu ribanog parmezana
sol
papar
maslinovo ulje
komadić maslaca
300-400 g integralne tjestenine
voda od kuhanja tjestenine
Špinat očistite, operite i stavite kuhati u posoljenu kipuću vodu 3-4 minute, tek toliko da malo omekša.
Procijedite ga (sačuvajte vodu) pa nasjeckajte u multipraktiku sasvim sitno.
U tavi na malo maslinovog ulja popržite vrlo kratko 1 žličicu brašna i usitnjeni češnjak.
Dodajte špinat, mao vode od kuhanja špinata, sol i papar, neka se još minutu kuha.
Dodajte malo mlijeka da dobijete glatku kremu.
Umiješajte parmezan i komadić maslaca.
Stavite kuhati tjesteninu prema uputama na pakiranju.
Pred kraj kuhanja odvojite nekoliko žlica škrobne vode i dodajte u špinat za dodatnu kremoznost umaka.
Procijedite tjesteninu i umiješajte ju u umak. Po želji dodajte još maslinovog ulja.
Dobar tek!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
