Glavna jela,  Jesen,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Variva i juhe,  Zima

Varivo od poriluka

varivo-od-poriluka

Moje dijete, kada je o hrani riječ, oduvijek ima čudnovat ukus. Znate kako djeca obično ne vole variva i kuhano povrće? E, on ih obožava, oduvijek. Brokula, poriluk, cvjetača, repa, zelje, grah, leća…..Naravno, nije sve idealno jer ne voli ribu, nikakvu. Jako sam tužna zbog toga, ali nekako se nadam da će ju zavoljeti, barem za 10 godina.
No, vratimo se mi varivima. Poriluk i kelj, daleko najomraženije jelo kod najmlađih je kod nas uvijek dobrodošlo.
Ovaj recept vam i nije možda bio potreban jer ga većina radi lijevom rukom, ali neka ga. Kao naše tradicionalno, othranilo je generacije i još će hraniti 😉 I uvijek ga radim za dva dana. Recimo za ponedjeljak i srijedu ili četvrtak. I nitko se ne buni. Naprotiv!

varivo-od-poriluka

RECEPT:

600 g poriluka
komadić domaće pancete
1 luk
2-3 krumpira
crvena dimljena paprika u prahu
sol
papar

Poriluk zarežite po cijeloj duljini pa ga dobro operite od zemlje. Narežite ga na kolutiće pa još jednom dobro operite ako je potrebno.

Luk sitno narežite i stavite dinstati na ulju ( kod mene uvijek maslinovo).
Špek usitnite u sjeckalici sasvim sitno pa ga dodajte luku. Odmah posolite i dodajte žlicu paprike. Neka se dinsta da luk uvene. 
Dodajte krumpir koji ste prethodno narezali na kocke te poriluk. Miješajte koju minutu, a zatim ubacite poriluk.

Dinstajte još koju minutu miješajući pa zalijte vodom da prekrije sadržaj.

Kuhajte na laganoj vatri oko pola sata. U međuvremenu kušajte, dodajte po potrebi soli, papra, paprike.

Dobar tek.

 

print
8
(Visited 40.730 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….