Patakenjac
Kad nešto postane popularno, bio to odjevni predmet ili hrana, sa svih strana nas bombardiraju istim slikama.
Takav je slučaj sa Shakshukom..
Ima već neko vrijeme kako se to, navodno afričko ili čak azijsko jelo, širi internetom.
Prilično fotogenično, egzotičnog imena, ponukalo je i mene da pročitam recept.
I momentalno me vratilo u rano djetinjstvo.…
Opet?
Pa to je “patakenjac”?
Moj tata ga je često pripremao za večeru.
Maslinovo ulje, pola kapule na listiće i pola paprike… da krepa.?
Pa bi dodao narezane pome, one mesnate, domaće.
Sol, papar, a kad bi se pome pretvorile u šalšu, dodao bi jaja na oko.
Uz to obavezno friški kruh, za pokupit sav taj šug. Od kuda taj naziv, pitala sam ga danas. Kaže da je zaboravio. (84 godine)?
Patakenjac danas kod mene za ručak..
Jer je ljeto i dijete je gladno.
I bezmesni je dan.
Umjesto najbolje komiške pome, cherry rajčice? Ovoga ljeta na otoku Visu, radit ću ga češće..
Ako želite biti fancy, recite shakshuka, ako želite testirati koliko vam je dijete hrabro, najavite patakenjac za ručak.?
Divno ljetno jelo.
RECEPT:
1/2 kg cherry rajčica ili domaće, mesnate rajčice
1/2 paprike
1/2 luka
maslinovo ulje
sol, papar
4 jaja
Cherry rajčice prerežite na četvrtine, papriku na trakice, a luk na listiće.
U širu. tavu stavite mlaz maslinovog ulja pa ubacite luk i papriku da se dinstajte 10-15 minuta na laganoj vatri dok luk ne uvene, a paprika malo omekša.
Ubacite rajčice, dodajte sol i papar pa nastavite dinstati dok se rajčice ne raspadnu.
Napravite male jamice pa u njih ubacite jaja kako se bjelanjak ne bi razlio po umaku.
Poklopite i pecite još desetak minuta.
Posolite, posipajte peršinom ili bosiljkom po želji.
Servirajte uz friški kruh.
Dobar tek.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
