Teleći šnicli u šugu s kaparima
Napravit šug.
Onako svilenkast, umjereno gust, ukusan.
Bez vrhnja, mlijeka i zaprške.
Po tome se u mojoj roditeljskoj kući ocjenjivalo kako tko kuha.
A mater je bila strog sudac.
Dok nisam savladala šug, nisam ju zvala na ručak.
Kad kažem šug…. mislim na variva, mesna jela, umake. Sve što, kad zagrabiš žlicom ulazi u tanjur.
A mater je tisuću puta ponavljala i još ponavlja:
1. Ne smi ti šug bit vodenast
2. Ne smi ti se ulje odvajat
3. Neka ti se kapula prvo dobro šufiga i nemoj ulit odmah puno vode. Ne smi ti kapula plivat.
4. Nemoj da te vidin da si onu kemiju stavila u šug.
Pod kemijom se smatralo vrhnje za kuhanje ili za šlag.
Tko je mislio da je meni lako, sad zna.
Jer mater.?
RECEPT:
600 g telećih šnicli
1/2 luka
1-2 češnja češnjaka
1 žlica kapara
limunov sok
1 žličica kurkume
provansalsko bilje, peršin, sol, šareni papar
temeljac ili voda
malo brašna
maslinovo ulje
Šnicle malo istuci batom ako su deblji, odstrani masnoću pa posoli.
na maslinovom ulju dinstaj 1/2 sitno nasjeckanog luka (odmah posoli)
kad luk postane staklast, dodaj šnicle da se popeku sa svake strane.
Dodaj kurkumu.
Promiješaj i ubaci sitno nasjeckani češnjak pa još kratko dinstaj.
Dodaj temeljac ili vodu, tek toliko da prekrije meso.
Posoli, dodaj papar.
U malo hladne vode rastopi 1 punu žličici brašna pa ubaci u umak.
Dodaj kapare i malo limunovog soka.
Poklopi i pusti da kuha dok šnicli ne omekšaju.
Po želji dodaj sitno nasjeckani peršin i suho bilje Provanse za dodatnu aromu.
Serviraj uz tjesteninu, kuhani krumpir ili rižu.
Dobar tek!
11
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
