Polpete u saftu | Mama, ja sam gladan

Bilo je to negdje šezdesetih godina prošlog stoljeća…
Upoznali su se u Splitu. Ona je bila mlada i lijepa, najljepših zelenih očiju koje ste ikada vidjeli. Zvali su je Liz Taylor… Fakat joj je ličila… Temperamentna Dalmatinka, obožavala je plesati i pričati
On, sedam godina stariji, već je neko vrijeme radio, nakon završenog fakulteta, zreo i potpuno suprotnog karaktera… Miran, stabilan, željan učenja i putovanja, nekako se činilo da mu sredina u kojoj se rodio nika…da nije pružala ono što je želio da se potpuno ostvari..
Kako to obično biva, jer suprotnosti se privlače, zaljubili su se na prvi pogled.
Uskoro mu se pružila prilika da ode u drugu zemlju i ostvari snove…. Otišao je… Ona je ostala sama, ali ne i ostavljena. Planirali su, kada se smjesti i snađe, zajedno živjeti u dalekoj, hladnoj zemlji..
Ona je čekala, a on je radio…
Upisao je još jedan fakultet. Iako je dobio stipendiju, morao je nešto i raditi. Zaposlio se u jednom restoranu u kuhinji.. Učio za ispite, učio jezik, a navečer kuhao….
Bilo je to jako hrabro u ono vrijeme… Ne samo otići…već i ostati, snaći se i uspjeti.. Održati vezu na daljinu. Sačuvati ljubav u srcu i ne odustati. Nikada. Ostati svoj.
Završio je još jedan fakultet, našao stan. U međuvremenu je došla i ona, jednako lijepa, jednako zaljubljena.
I ona je s vremenom naučila jezik, zaposlila se. Čak su se i vjenčali, stekli prijatelje, a s vremenom im se rodio i sin.
I kada se činilo sve idealno, temperamentnoj Dalmatinki se počela sve češće javljati nostalgija za domom. Nije mogla podnijeti švedsku hladnoću, distanciranost i način života… Malo po malo nagovorila ga je da se vrate. I jesu. Volio ju je jako…
Njena sreća mu je bila najvažnija.
Iako bi rado ostao…Tamo je našao sebe….Baš njemu je Švedska imala sve što je smatrao vrijednim…Ali ljubav je prevladala… Pet godina kasnije sam se i ja rodila… I slušala najljepše priče o dalekoj Švedskoj. Tata nam je vikendima kuhao jela koja je tamo naučio raditi.. Od švedskih okruglica, umaka, ribe… I ovih polpeta koje je samo on znao napraviti da budu tako ukusne…Uz obaveznu poduku iz švedskog jezika Nisam ga nikada pitala je li ljubav bila vrijedna toga da se vrati… i da ostavi svoje snove… Ni ne trebam. Valjda 50 godina braka govori samo za sebe Da je samo zbog ovih polpeta otišao tamo, isplatilo bi se
Tata

RECEPT:

850 g govedine/junetine od vrata (svježe mljevene) nemojte, molim vas kupovati onu pakiranu
1 luk
3 režnja češnjaka
puna šaka peršinovog lišća
1 jaje
muškatni oraščić
sol
papar
2 žlice krušnih mrvica
brašno
ulje ili svinjska mast
malo soya umaka
1 žlica koncentrata rajčice

Tajna ovog recepta je u kvalitetnom mesu.
Juneći vrat je lagano prošaran masnoćom i sam po sebi sočan pa je idealan, za razliku od buta koji je tvrd i suh.
Meso stavite u zdjelu pa dodajte sol, papar i pola male žličice muškatnog oraščića.
U multipraktiku sameljite luk, peršin, češnjak i dodajte mesu.
Sve prstima dobro promiješajte da se sastojci dobro povežu.
Dodajte jaje i krušne mrvice. Promiješajte!
Oblikujte polpete poput malih pljeskavica. Računajte da će vam se pečenjem i kuhanjem stisnuti.. Neka budu veličine ženskog dlana, ne jako debele. Od ove količine mesa dobit ćete oko 17 polpeta.
Svaku uvaljajte u brašno. Dobro istresite višak. Ne stavljajte previše brašna. (koje brašno ćete koristiti nije bitno, samo nemojte neko koje ima specifičan okus da ne prevlada).

U dubljoj tavi, nekoj u kojoj vam se neće lijepiti za dno i koja je većeg promjera da vam stane što više polpeta u jednom sloju, zagrijte malo ulja. Ja uvijek koristim maslinovo, ali može i suncokretovo ili svinjsku mast.
Pecite polpete nekoliko minuta sa svake strane. Tek toliko da dobiju boju, a ne da se sasvim ispeku. Kada su lagano potamnile i zapekle se, vratite sve polpete u tavu. Ostavite ulje od pečenja sa svim sokovima koje je meso pustilo. Prelijte toplom vodom i nastavite kuhati na laganoj vatri. Nemojte pretjerivati s vodom. Dodajte toliko da vrh polpeta nije prekriven vodom već malo ispod.
Dodajte odmah koncentrat rajčice, 2-3 žlice soja umaka.
Posolite ( s obzirom na soja umak, nemojte pretjerati) Ubacite još malo muškatnog oraščića po želji.
Neka se poklopljeno kuha na laganoj vatri sat vremena. U međuvremenu rastopite 1 žličicu brašna u malo hladne vode i dodajte saftu da ga lagano zgusne.
Kušajte, doradite okus. Ničega previše. Muškatni oraščić mora istaknuti okus mesa, a ne ga prekriti. Dobit ćete gusti umak, tamno smeđe boje.
Servirajte uz pire krumpir.

Dobar tek!