Glavna jela,  Meso,  Recepti

Rižoto s piletinom i porilukom

Iako je integralna riža uvijek zdraviji i pametniji izbor, kada se zaželim rižota i samo u tom slučaju jedem bijelu rižu.
Na dobroj riži okruglog zrna ne štedim.
Nema ništa gore od nekvalitetne riže za rižoto.
Uvijek biram Arborio.
Ako odlučim raditi rižoto, mora postojati barem litra dobrog temeljca.
Bez temeljca, ne radim rižoto.
Baš je temeljac taj koji diktira okus ovog divnog jela.
Tako, ako imate dobar mesni temeljac, dovoljno je rižoto raditi samo na luku, a na kraju u njega pomiješati komadić maslaca i ribanog sira.

300 g riže Arborio
oko 300 g pilećeg fileta
1 poriluk
1/2 luka
vrući mesni ili povrtni temeljac
1,5 dl bijelog vina

maslinovo ulje
komadić maslaca
žličica kurkume

Žlica suhih provansalskih trava ili nekog oniljenog mediteranskog začina po želji

Luk prerežite po duljini pa ga operite i narežite na kolutove.
Luk ogulite i sitno nasjeckajte.
U širu i dublju tavu stavite 1 dl maslinovog ulja pa na laganoj vatri dinstajte poriluk i luk dok ne postanu staklasti.
Odmah posolite. Dodajte, na kockice narezanu piletinu pa dinstajte nekih 15-ak minuta. Dodajte sol, papar, provansalske trave.
Ubacite rižu i još kratko dinstajte uz miješanje.
Podlijte vinom i pustite da alkohol ispari.
Sada lagano dolijevajte temeljac i miješajte.
Temeljac ulijevajte malo po malo. Dodajte provansalske trave.
Kada je riža skoro kuhana ubacite komadić maslaca i kurkumu.
Dobro promiješajte.
Prilikom serviranja možete dodati ribani tvrdi sir.

print
6
(Visited 12.006 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….