Krpice sa zeljem
RECEPT:
KRPICE:
300 g pirovog glatkog brašna
3 jaja
3 žlice maslinovog ulja
1 žličica soli
ZELJE:
1 glavica kupusa
1 veći luk
2 žlice domaće svinjske masti
2 žličice šećera
oko 70-100 g domaćeg špeka
sol
papar
KRPICE:
U multipraktik s nastavkom za tijesto ubacite sve sastojke za krpice i miješajte dok ne dobijete glatku kuglu tijesta.
Za one koji nemaju multipraktik: Brašno stavite u veću zdjelu. U sredini rukama napravite jamicu.. Posolite i dodajte ulje. U manjoj zdjeli umutite dva jaja. Jaja ulijte u zdjelu s brašnom (u sredinu) i sve miješajte vilicom dok jaja ne upiju brašno tako da ne ostane niti malo tekućine.
Prebacite ga na pobrašnjenu površinu i mijesite nekoliko minuta. Formirajte kuglu i prekrijte krpom. Neka tijesto odmori pola sata.
Tijesto podijelite na 4 dijela. Svaki valjkom lagano istanjite kako bi ga mogli provući kroz stroj za tjesteninu. Uz pomoć stroja formirajte plahtice tijesta debljine do 4 razine. Možete i tanje, ali ja nekako više volim da su krpice malo deblje.
Ako nemate stroj za tjesteninu, razvaljajte tijesto na pobrašnjenoj podlozi pomoću valjka do željene debljine.
Kada ste tijesto istanjili svaku plahtu dobro pobrašnite i slažite jednu na drugu pa režite krpice željene dimenzije.
Raširite ih da se međusobno ne slijepe. U lonac stavite vodu, posolite i stavite da zakipi. U ključalu vodu ubacite krpice i pustite da se kuhaju oko 10 minuta. Nakon toga procijedite.
ZELJE:
Zelje prepolovimo, operemo, odstranimo mu zadebljane dijelove pa ga narežemo na komadiće.
Na svinjskoj masti popržimo sjeckanu slaninu i luk dok luk ne uvene.
Dodamo narezano zelje i šećer pa pustimo da se dinsta dok kupus ne omekša.
Dodamo sol i papar i pred kraj dodamo malo vode u kojoj smo kuhali krpice.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
