Glavna jela,  Proljeće,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Vege

Proljetno dinstano zelje

 

RECEPT:

1 manja glavica mladog zelja
3 mlada luka
sol, šareni papar, muškatni oraščić, crvena dimljena paprika u prahu
maslinovo ulje
1 žličica meda (opcionalno)
Povrtni temeljac ili voda
mladi sir (s vlascem ili dimljeni).. ako nemate domaći mladi sir, može i feta
pržene sjemenke suncokreta i sezama
Zelje operite i narežite na trakice (kao za salatu)
Mladi luk narežite sitno pa ga stavite dinstati na maslinovom ulju.
Miješajte na laganoj vatri da ne izgori. Odmah posolite.
Kad luk uvene (nakon 10 min) dodajte kupus.
Ubacite još soli, papra, žličicu muškatnog oraščića i žličicu dimljene paprike.
Neka se dinsta prvo da kupus pusti vodu, a kad ostane bez tekućine, lagano podlijevajte s temeljcem.
Kuha se dok kupus ne omekša.
Pred kraj umiješajte med.
Na samom kraju umiješajte nekoliko šnita mladog sira narezanog na kockice i šalicu sjemenki.
Dobar tek!

print

1
(Visited 5.142 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….