Glavna jela,  Recepti,  Vege,  Zima

Polpete od kelja, batata i prosa

Peti dan bez mesa..
Pišem dnevnik, zlu ne trebalo ?
Opće stanje djeteta stabilno
Ne pokazuje znakove bolesti.
Diše i reagira na podražaje.
Jede sve bez prigovora.
Noćas sanjao ćevape.
Muž kaže da bi bezmesni tjedan produžio na mjesec.
Probava uredna, misli bistre, manje umora.
Mater ne zna jer bi bilo:” Daj ditetu komad mesa, umrit će”
Još sutra pa u subotu kuham goveđi gulaš. Da ne bi mislili kako sam otišla na kvasinu?

A ove divne polpete su ne oduševile. Opet sam djetetu koje ne voli kelj ni batat podvalila..

Svidjelo mu se jako!

RECEPT:
1 manja glavica kelja
1 manji ljubičasti batat
3 režnja češnjaka
1 šalica od 2,5 dl kuhanog prosa
1/2 šalice ribanog tvrdog sira (parmezana)
2 jaja
sol, papar, maslinovo ulje

Kelju odvojite listove i odstranite tvrde dijelove po sredini listova.
Narežite ga na tanke rezance.
Batat ogulite i narežite na kolutove pa ga stavite u peći pećnicu na 200º C. Pokapajte ga maslinovim uljem i stavite na papir za pečenje.
Pecite ga dok ne omekša (oko 15 minuta) pa ga smiksajte u sjeckalici tako da dobijete pire.
U veću zdjelu stavite kelj, pire od batata i sve ostale sastojke pa dobro promiješajte. Kušajte i pojačajte začine ako je potrebno.
Formirajte polpete rukama pa ih slažite na lim obložen papirom za pečenje.
Sve pokapajte maslinovim uljem i pecite na 190º C oko 30 minuta.
Okrenite ih pažljivo na pola pečenja.
Uz polpete servirajte salatu i kiselo vrhnje u koje možete dodati malo češnjaka.
Dobar tek!

print

6
(Visited 6.668 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….