Proljetni quiche s graškom
Nismo dugo radili quiche! Zadnji koji sam pripremala bio je s porilukom negdje u zimskim mjesecima, a prije toga moj najdraži s blitvom i feta sirom. Vrijeme je za jednu proljetnu kombinaciju. 😉 Koje povrće bolje opisuje proljeće od mladog graška. Volim te simpatične male kuglice. Nisu bogate okusom kao poriluk ili blitva pa sam dodala malo domaće dimljene kobase i mladi luk koji su okus doveli do savršenstva.
RECEPT:
TIJESTO:
180 g bijelog glatkog brašna
100 g pirovog integralnog brašna
120 g maslaca
3-4 žlice hladne vode
1 žličica soli
suhe sastojke stavite u posudu i promiješajte. Dodajte, na listiće narezan, hladni maslac pa sve dobro izmrvite prstima. Lagano dolijevajte malo po malo hladne vode i zamijesite tijesto.Kada dobijete glatku masu, prebacite ga na pobrašnjenu podlogu i razvaljajte u krug. Prebacite ga u okrugli kalup, oblikujte prema kalupu pa izbodite vilicom kako se ne bi napuhnulo tijekom pečenja. Stavite peći 10 minuta na 180°C pa je izvadite kako bi dodali punjenje……
PUNJENJE:
300 g graška u zrnu
2 manje pečenice
3-4 mlada luka
300 ml vrhnja za kuhanje
3 domaća jaja
150 g mozzarelle
sol, papar
malo maslinovog ulja
Na maslinovom ulju dinstajte na krugove narezan mladi luk i sitno nasjeckane pečenice. Malo posolite i neka se dinsta dok luk ne uvene, a kobasice ne dobiju laganu boju.
Grašak operite pa ga stavite kuhati 2-3 minute u kipuću vodu. Procijedite i lagano posolite.
U zdjeli istucite 3 jaja, dodajte vrhnje, posolite, popaprite.
U tijesto koje se peklo 10 minuta dodajte prvo luk i kobasice pa rasporedite po čitavoj površini.
Prelijte vrhnjem i jajima pa grašak rasporedite ravnomjerno. Natrgajte komadiće mozzarelle i poslažite po piti.
Pecite još 30 minuta na 180° C, odnosno dok Quiche ne dobije lijepu zlatnu boju.
Dobar tek!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
