Glavna jela,  Jesen,  Recepti,  Užina,  Zima

Pizza bez brašna

Ova pizza bila je eksperiment. Nisam mogla vjerovati da podloga bez brašna uopće može biti izvediva. Ne samo da je ispalo dobro već sam morala svojima doma obećati da ću je raditi opet i to vrlo brzo. Najveći problem je u tome što sam za prvi put radila pizzu za jednu do dvije ( ne previše gladne) osobe. Za 3-4 člana bilo bi dobro napraviti duplu količinu… Idealan ručak. Zdravi junk food 😉

RECEPT (za 1 pizzu)

1 manja cvjetača (samo bijeli dio)

1 cikla

50 g ribanog parmezana

1 jaje

sol

Naribajte  cvjetaču na sitni ribež. U drugu zdjelicu naribajte oguljenu ciklu. Ciklu prebacite u cjedilo i dobro istisnite tekućinu. ( Ne u sudoper već u čašu kako bi ju kasnije popili 😉 ) Iscijeđenu ciklu dodajte cvjetači pa promiješajte. Dodajte parmezan, malo soli i jedno jaje i sve dobro promiješajte. Smjesu prebacite na lim za pečenje koji ste obložili masnim papirom i prstima formirajte krug. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici 40 minuta na 180-200° C

Izvadite iz pećnice i poslažite po pizzi omiljene sastojke. Ovo su moji:

2-3 žlice domaćeg vrhnja koje ste malo posolili i umiješali 1 režanj usitnjenog češnjaka – namazati po “tijestu” Mozzarellu natrgati prstima pa komadiće poslagati po pizzi. Prekriti sve svježom rukolom. Vratiti u pećnicu na 5-10 min da se sir otopi. Kad izvadite iz pećnice dodajte još malo rikole i po želji pokapajte s malo maslinovog ulja. Dobar tek.

 

print
0
(Visited 2.412 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….