Svježe kozice sa žitaricama i graškom
Ostalo mi je od jučer u hladnjaku kuhane integralne riže i prosa pa sam ih odlučila ukomponirati u današnji ručak s kozicama. Opet nisam našla ražu na ribarnici za kojom žudim već neko vrijeme pa sam ju zamijenila svježim kozicama. Moj sin ne voli ribu (usprkos dalmatinskim genima), ali škampe i kozice nikada ne odbija. Opet brzinski ručak, bez kompliciranja, ukusan s mirisom i bojama proljeća, sezonski, lokalno i zdravo.
RECEPT:
500 g svježih kozica
2 češnja češnjaka
kuhani proso i integralna riža (veća šalica za kavu riže i prosa)
prstohvat chillija
sol
maslinovo ulje
šaka svježeg graška
3 žličice senfa
4-5 žličice vrhnja(domaćeg)
sol
papar
Senf posolite, popaprite, dodajte vrhnje, limunov sok i sve promiješajte
Kozicama odrežite brkove i odstranite glave (ja sam od njih napravila temeljac) koji ću smrznuti i koristiti za neki budući morski rižoto.
Na malo maslinovog ulja stavite listiće češnjaka i dinstajte ih nekoliko pola minute tek toliko da puste miris. Dodajte repove kozica i pecite ih sa svake strane 2 minute. Prebacite ih u zdjelu.
Na istoj tavi dodajte još malo maslinovog ulja i stavite grašak. Neka se dinsta par minuta. Dodajte kuhane žitarice(može samo proso ili samo riža) pa sve promiješajte. Posolite, dodajte chilli po ukusu. Dodajte malo vode da se žitarica ne zalijepi za dno posude. Kušajte. Ugasite vatru. Servirajte na tanjur s kozicama. Nakapajte s preljev od senfa. Ukrasite klicama po izboru. Dobar tek.
Proso kuhate tako da ga operete, stavite u lonac i prelijete s 5 puta toliko vode koliko ste stavili prosa( 1 šalica prosa i 5 šalica vode). Na najjačoj vatri kuhajte dok ne proključa. Posolite pa smanjite vatru na najslabije i poklopljeno kuhajte 10-ak minuta. Kušajte je li gotovo. Možda se kuha koju minutu više.
Procijedite ako je ostalo vode. 
0
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
