Savršena pita s kruškama
Pita koja se topi u ustima. Doslovno. I nije gluten free. Od pirovog bijelog brašna… Blagdanski kolači su uvijek od bijelog brašna, a blagdani nisu često pa bez grižnje savjesti uživam u kolačima. Šećer sam zamijenila bagremovim medom, a savršeno sočne i slatke kruške i cimet uz dodatak domaćeg pekmeza od šljiva…Jednostavno morate probati!
RECEPT:
Za tijesto:
400 g pirovog bijelog brašna
180 g hladnog maslaca
2 žlice meda
Malo hladnog mlijeka
Za punjenje:
4-5 većih sočnih i slatkih krušaka
3-4 žlice meda
1 žlica cimeta
Naribana korica jednog limuna
Sok od 1/2 limuna
2 šake lješnjaka grubo mljevenih
Brašno stavite u zdjelu, dodajte med i na listiće narezan maslac pa sve rukama izradite u ljepljivu masu. Dodajte žlicu do dvije mlijeka kako bi formirali kuglu. Zamotajte ju u prozirnu foliju i stavite u hladnjak.
Ugrijte pećnicu na 180º C.
Kruške operite, ogulite i narežite na kockice. Stavite u zdjelu i dodajte sve ostale sastojke za punjenje pa promiješajte.
Tijesto izvadite iz hladnjaka i podijelite na dva jednaka dijela.
Prvi dio razvaljajte u krug na pobrašnjenoj podlozi i uz pomoć valjka ga prebacite u kalup za pite promjera 26 cm.
Stavite peći oko 5 min. Tek toliko da se malo osuši.
Izvadite iz pećnice pa ulijte punjenje. Po želji stavite 4 žlice pekmeza bez šećera, bez pekmeza će biti jednako ukusno.
Razvaljajte drugi dio tijesta pa s njim preklopite punjenje. Ja sam izrezala oči i usta zbog toga što je bio Halloween i pekmez sam stavila iz istog razloga..Ovaj dio možete izostaviti.
Spojite gornji i donji dio tijesta uz rubove.
Neka se peče 20-30 minuta dok ne dobije zlatnu boju.
Pustite da se malo ohladi pa servirajte.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
