Glavna jela,  Jesen,  Ljeto,  Meso,  Recepti

Piccata Milanese

picatta2

Ako bih morala izabrati najdraže jelo mojeg djetinjstva, to bi sigurno bila piccata… Jelo za koje je bio zadužen moj tata i kad se našlo na tanjuru ja sam pjevala od sreće. Pohano meso u parmezanu je toliko fino da nemam potrebu više nikada koristiti prezle 😉
Ovo je u originalu talijansko jelo i priprema se uvijek s teletinom. Po želji možete koristiti i svinjski file, ali teletina je ipak najbolja. Ja sam koristila teleću ružu. Uvijek teleće odreske prije pohanja držim neko vrijeme (obićno preko noći) u mlijeku. Meso je nakon toga mekano i sočno. Kao prilog Talijani serviraju umak od rajčica i tjesteninu, ali ja ju oduvijek jedem s rižom koja meni puno bolje paše…

picatta1
RECEPT:

600 g teleće ruže (odresci)
4 jaja
ribani parmezan
sol
ulje
mlijeko

malo integralnog brašna

šalša od rajčica

riža

Odreske malo istucite batom za meso, ako su veliki, prepolovite ih pa stavite na nekoliko sati ili preko noći u zdjelu u koju ste dodali mlijeko i malo ulja.
U zdjeli umutite 4 jaja, posolite i dodajte parmezan miješajući kako bi dobili smjesu malo gušću od one za palačinke.
U tanjur stavite integralno brašno.
Meso izvadite iz paca pa dobro posolite. Uvaljajte u brašno sa svih strana pa u smjesu od jaja i sira i stavite peći na dobro zagrijano ulje. Pecite na laganoj vatri  kako bi se meso lijepo ispeklo, a da vam sir ne zagori.

Šalšu napravite prema receptu.

Skuhajte rižu..

Servirajte uz omiljenu salatu i uživajte.

picatta

print

3
(Visited 11.707 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….