Jesen,  Recepti,  Vege

Rižoto sa sušenim vrganjima

 

Rižoto od suhih vrganjaVeć sam nekoliko puta spomenula kako nisam ljubitelj rižota. Možda vam se čini čudno, ali ne volim jela gdje je sve pomiješano u tanjuru…Draže mi je jesti umak s rižom. Ipak, od svih rižota koje sam imala priliku jesti, ovaj nadmašuje sve. Čak i onaj sa sipom. Savršeno kremast s pojačanom dozom gljiva i mrvicu parmezana….Još samo jedna žličica domaćeg, gustog vrhnja i meni najukusniji rižoto je gotov.

Rižoto od suhih vrganja

RECEPT:

350 g riže (Arborio) ili neka druga riža kratkog zrna
1 luk
1 dl bijelog vina
50 g suhih vrganja
Maslinovo ulje
Žlica maslaca
Mrvicu chilija (opcionalno)
Voda od namakanja vrganja (oko 1 l)

Vrganje stavite u litru vruće vode da se namaču 10-ak minuta. Za to vrijeme nasjeckajte luk sasvim sitno i stavite ga da se dinsta na maslinovom ulju u lonac većeg promjera. Posolite.
Kada je luk skoro sasvim uvenuo dodajte rižu i miješajte dok riža ne postane staklasta.
Ulijte vino i miješajte da alkohol ispari, zatim lagano malo po malo, miješajući ulijevajte tekućinu u kojoj su se namakali vrganji.
Naravno, prethodno izvadite gljive ? i stavite ih sa strane.
Važno je vodu polako dolijevati i to svaki put kad riža skoro upije svu tekućinu.
Negdje nakon pola kuhanja kušajte, posolite, po želji dodajte chili.
Gotovo je kad se riža skuha. Ne smije biti tvrda, ali ni kašasta.
Kad ugasite vatru računajte da se riža nastavi još malo kuhati u vrućem umaku. Zato ju ugasite kad procijenite da joj treba još par minuta da bude savršena za jelo.
Zadnjih 5 minuta umiješajte vrganje i žlicu maslaca. Sve dobro promiješajte. Ugasite vatru, poklopite i pričekajte 5 minuta pa poslužite. Dobar tek?

Rižoto od suhih vrganja

print

2
(Visited 13.638 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….