Proljetni quiche s graškom
Nismo dugo radili quiche! Zadnji koji sam pripremala bio je s porilukom negdje u zimskim mjesecima, a prije toga moj najdraži s blitvom i feta sirom. Vrijeme je za jednu proljetnu kombinaciju. 
Koje povrće bolje opisuje proljeće od mladog graška. Volim te simpatične male kuglice. Nisu bogate okusom kao poriluk ili blitva pa sam dodala malo domaće dimljene kobase i mladi luk koji su okus doveli do savršenstva.
RECEPT:
TIJESTO:
180 g bijelog glatkog brašna
100 g pirovog integralnog brašna
120 g maslaca
3-4 žlice hladne vode
1 žličica soli
suhe sastojke stavite u posudu i promiješajte. Dodajte, na listiće narezan, hladni maslac pa sve dobro izmrvite prstima. Lagano dolijevajte malo po malo hladne vode i zamijesite tijesto.Kada dobijete glatku masu, prebacite ga na pobrašnjenu podlogu i razvaljajte u krug. Prebacite ga u okrugli kalup, oblikujte prema kalupu pa izbodite vilicom kako se ne bi napuhnulo tijekom pečenja. Stavite peći 10 minuta na 180°C pa je izvadite kako bi dodali punjenje……
PUNJENJE:
300 g graška u zrnu
2 manje pečenice
3-4 mlada luka
300 ml vrhnja za kuhanje
3 domaća jaja
150 g mozzarelle
sol, papar
malo maslinovog ulja
Na maslinovom ulju dinstajte na krugove narezan mladi luk i sitno nasjeckane pečenice. Malo posolite i neka se dinsta dok luk ne uvene, a kobasice ne dobiju laganu boju.
Grašak operite pa ga stavite kuhati 2-3 minute u kipuću vodu. Procijedite i lagano posolite.
U zdjeli istucite 3 jaja, dodajte vrhnje, posolite, popaprite.
U tijesto koje se peklo 10 minuta dodajte prvo luk i kobasice pa rasporedite po čitavoj površini.
Prelijte vrhnjem i jajima pa grašak rasporedite ravnomjerno. Natrgajte komadiće mozzarelle i poslažite po piti.
Pecite još 30 minuta na 180° C, odnosno dok Quiche ne dobije lijepu zlatnu boju.
Dobar tek!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
