Polpete od tikvica
Za večeru bi se opet kuhalo… Ne daj bože nešto s nogu.?
Tanjuri, pribor za jelo, čaše, okupljanje za stolom.
Znalo se u koliko sati je večera…
Osim patakenjca, jelo se meso ili riba od ručka..
jer ne može sutra isto.…
Pome, dva zrna soli, krastavci iz vrta.
A onda omlet ili meko kuhana jaja.
A često, možda najčešće, pohane balancane.
Tek godinama kasnije je teta otkrila novi recept za pečene patlidžane na salatu. Slično pečenim paprikama. Malo češnjaka i maslinovog ulja, petrisimula i kvasine. Recept je među prvima objavljen na blogu.
Uz ovu salatu obavezno komadić paškog sira i domaći kruh.
Kako vrijeme i godine mjerim kroz hranu, negdje tek u mojim dvadesetima su polpete od tikvica preuzele vodstvo. Poput šalše od rajčica, bez tikvica nije ljeto.
I to baš ovakvih… ribanih i prženih na ulju.
Ne mogu stati.? Uživajte u ljetu, lipi moji??
RECEPT:
3 tikvice skorom
2 jaja
3-4 žlice brašna
sol, papar
ulje
UMAK:
grčki jogurt ili vrhnje
1 češanj češnjaka
sol
Tikvice operite, naribajte na krupniji ribež, posolite i pustite da stoje barem 1/2 sata
Kada su tikvice pustile vodu, dobro ih procijedite da sva tekućina iscuri.
Tikvice stavite u zdjelu, dodajte još malo soli i papra, 2 jaja i dobro promiješajte.
Dodajte brašno pa opet promiješajte.
Morate dobiti gustu smjesu koju ćete moći bez izlijevanja grabiti žlicom.
U tavi zagrijte maslinovo ulje pa stavljajte hrpice smjese na vruće ulje i još malo spljoštite da dobijete okrugle, tanke popečke.
pecite sa svake strane nekoliko minuta da prime lijepu zlatnu boju.
Za umak u vrhnje ili jogurt dodajte prstohvat soli i usitnjeni češnjak.
Sve promiješajte i servirajte uz polpete.
Dobar tek!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
