Pečeni mascarpone s višnjama
Ovaj predivni recept sam skinula sa stranice www.plusatesix.com tražeći ideju što da radim s višnjama, a da je zdravija verzija i po mogućnosti bez tijesta. Oduševio me. Kremasti, lagani desert koji sam servirala s toplim sirupom od višanja.
Odlično paše u ovim sparnim danima kada mi sama pomisao na teške kolače s dizanim tijestom nikako ne odgovara.
RECEPT:
500 g mascarpone sira
1 žličica brašna (kukuruzno ili pirovo)
2 žumanjka
1-2 žlica meda od bagrema ( ili nekog drugog zaslađivača)
1 mahuna vanilije ili vanilin šećer ili ekstrakt vanilije
Ribana korica 1/2 limuna
3 šake višanja bez koštica
Malo meda po želji
Pećnicu zagrijte na 150/160 °C
Neka vam svi sastojci budu sobne temperature.
U zdjelu stavite sir i brašno pa dodajte miješajući jedan po jedan žumanjak. Kada su se sastojci dobro povezali dodajte med, limunovu koricu i vaniliju.
Promiješajte da dobijete glatku kremu.
Napunite okrugle kalupiće za pečenje. Ova je količina dosta za 4 kalupa. Izravnajte kremu žlicom.
Stavite ih u posudu za pečenje u koju ulijete kipuću vodu do polovice razine okruglih kalupa.
Stavite peći 30 minuta, dok krema dobije boju.
Izvadite i pustite da se ohladi.
Dok se krema peče, stavite višnje i med (količina ovisi o želji koliko slatko volite) u lončić i kuhajte na laganoj vatri oko 15 minuta. Gotovo je kad dobijete fini sirup i višak vode ispari.
Kada se krema ohladila na sobnoj temperaturi prelijte s višnjama i uživajte!
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
