Glavna jela,  Ljeto,  Recepti,  Salate za veliki odmor,  Vege

Tjestenina s cherry rajčicama i mozzarellom

Kako se bliži ljeto i sve veće vrućine, moji obroci postaju sve jednostavniji i sve šareniji. Izbjegavam grijanje uz pećnicu i dugotrajna kuhanja… Izbjegavam i meso kopnenih životinja i morska hrana je sve češće u tanjurima. I povrće… Više se krećem, manje jedem. U stvari, kad malo bolje razmislim, ne jedem manje već svježije, sirovije, šarenije. Ovaj brzinski ručak je toliko ukusan da su moji dečki izjavili kako je ovo jedno od boljih jela s tjesteninom koje su jeli. Obožavam 15- minutne ručkove koji najčešće oduševe. Još jedan dokaz da je manje ponekad više i da ljepota leži u jednostavnosti.

RECEPT:
250 g tjestenine (Penne)
Cherry rajčice (2-3 šake) – što sitnije
Mozzarella
maslinovo ulje
1 mladi luk
3-4 režnja češnjaka
sol, papar

Rajčice operite. Češnjak narežite na listiće, a mladi luk na kolutiće.

U tavu stavite (obilno) maslinovo ulje pa mladi luk i češnjak. Odmah posolite.

Sve kratko dinstajte na laganoj vatri. Ne mora sasvim uvenuti kao kad dinstate povrće za gulaš.

Dodajte rajčice pa miješajući dinstajte 10-ak minuta ili manje, tek toliko da omekšaju.

Dodajte još soli i papar.

Računajte da je tjestenina bljutava pa malo jače posolite umak.

Tjesteninu skuhajte prema uputama na pakiranju. Pred kraj kuhanja odvojite nekoliko žlica vode pa ih dodajte rajčicama. Dat će umaku potrebnu tekućinu i kremoznost.

Na kraju tjesteninu procijedite, umiješajte u umak i na vrh poslažite mozzarellu. Jedite dok je toplo. Dobar tek!

print
0
(Visited 3.265 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….