Juha od kupusa s ječmom
Falša juva
(tal. Falso=lažno, umjetno)
Radila bi mama ljeti takve juhe od povrća, da ti pamet stane. Od povrća koje bi nasla u frižideru. Sve bi vješto narezala, povezala i začinila. Morala se jesti juha prije glavnog jela da obloži želudac?
Zvala ih je falše. Zašto? Pa zato što su bez mesa.
Jer prava juha je samo od govedine, janjetine i teletine…
…Ali bi ipak ubacila bokunić pancete. Da zamiriši 🙂
A ova juha od kupusa i ječma sa svim mogućim povrćem ostala je u najdražem sjećanju.
Jer bez juhe niti jedan ručak, čak ni onaj na +40°C nije bio potpun.
Zato su ljeti vladale falše juhe.
Obićno prije ribe na gradele.
Kako sam mrzila juhe kao dijete….
“Nisam žedna, nego gladna!”
Ali sam morala barem pola tanjura pojesti.
Nije bilo probiranja.
Puno godina kasnije, jela sa žlicom su poput lijeka za dušu.
A di ćeš bolje od dobre falše juve?
RECEPT:
1/2 glavice svježeg kupusa
1 luk
2 češnja češnjaka
2-2 mrkve
Šaka peršinovog lišća
2-3 šnitice pancete
Mali komadić korijena celera
1 lovorov list
1 rajčica (bez kože)
1/2 paprike
3 žlice ječma
Sol, papar, maslinovo ulje.
Mrkvu i celer narezati na kockice
Kupusu odstraniti tvrdi dio pa ga narezati na trakice kao za salatu.
Rajčici oguliti kožu pa ju narezati na sasvim sitne komadiće.
Peršin, češnjak i pancetu sasvim sitno nasjeckati nožem ili u sjeckalici.
Luk narezati sasvim sitno.
Ječam isprati
U lonac staviti luk, celer, mrkvu i lovor. Posoliti pa dinstati 10-ak minuta na laganoj vatri.
Dodati usitnjenu smjesu od češnjaka, peršina i pancete i promiješati.
Ubaciti papriku i rajčicu i još kratko dinstati.
Dodati kupus i dinstati uz miješanje 5 minuta
Sve zaliti vodom. Nemojte pretjerivati, lako dodate još kasnije.
Ubacite ječam. Dodajte još soli i papra i pustite da se kuha dok ječam ne omekša.
Dobar tek.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
