Proljeće,  Recepti

Popečci od mladog krumpira

Ostavi trag.
Kakav trag?
Olovkom, kistom, riječima, čekićem, kuhačom, srcem, djelima…
Nebitno čime, samo ostavi trag.
Nismo tu samo da učimo, radimo, razmnožavamo se, trošimo, štedimo, kupujemo, putujemo, ugađamo samo sebi i naposljetku umremo. Ako je to život, propustio si smisao.
Ostavi trag.
Kad te ne bude jednom da na spomen tvog imena izmamiš osmijeh, sreću, najljepšu uspomenu.
Istražuj, budi veći od pukog preživljavanja.
Ne posustaj dok se ne pronađeš u onome što te ispunjava. Kad srcem i cijelim svojim bićem vjeruješ u ono što radiš..
Tada ćeš spoznati smisao i shvatit ćeš što je ljepota života.
Ostavi trag.
Evo nje, opet filozofira?
Nego, danas za ručak ovi fini proljetni popečci s mladim krumpirom, mladim lukom i pancetom uz umak avokaada i kapara. Za prste polizati!
RECEPT:

Za popečke:
600 g krumpira (oguljenog)
3 mlada luka
2 jaja
4 žličice kukuruznog brašna
Maslinovo ulje
50 g pancete
Sol, papar
Umak od avokada:
1 zreli avokado
1 žličica kapara
Sol, papar
Mlaz maslinovog ulja
Malo limunovog soka

Krumpir naribajte na krupniji ribež.
Posolite i pustite da stoji dok pripremite ostale sastojke.
Mladi luk i pancetu nasjeckajte sitno.
Zagrijte pećnicu na 200° C
Pleh za pečenje obložite papirom za pečenje.
Sada dobro ocijedite krumpir da sva voda iscuri.
Prebacite ga u drugu zdjelu u koju ste stavili luk, pancetu, jaja i ulje. Dodajte brašno.
Sve dobro promiješajte i popaprite.
Žlicom grabite smjesu i stavljajte na lim za pečenje pa pritisnite da dobijete okrugle popečke.
Pecite pola sata na 200° C ili ako vam se čini jako smanjite na 180° C.
Na pola pečenja ih okrenite.
Servirajte uz umak id avokada i kapara:
Sve sastojke za umak stavite u multipraktik i izradite u glatki umak.

print
1
(Visited 1.689 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….