Ovaj recept je baš onako ženski… Bez mesa i bespotrebnih kalorija.
S druge strane, idealan je za svakog muškarca koji bježi od kuhinje i tvrdoglavo misli da ne zna kuhati.
…jer je jednostavan i brzo je gotov.
Pa sam ja to ovako zamislila:
On u pregači priprema iznenađenje, a ona u negližeu pijucka bijelo vino iz kristalne čaše i čeka večeru. U ovom slučaju ruža je višak. Usput ćete testirati njegovu ljubav, jer ako jedan mesožder ovo skuha i pojede, stvarno vas voli?
Na vama je samo da mu recept podvalite mudro i nježno? i sretno vam Valentinovo?
RECEPT:
300 g vrhnja (uvijek Vindija s narančastim poklopcem)
100 g topljivog sira (gouda)
200 g mozzarelle
Špinat očistiti i oprati.
Brokuli odvojite cvjetove i operite ih.
Kuhajte špinat u ključaloj vodi 5 min.
Procijedite ga i istisnite višak vode . Nasjeckati špinat na sitnije komade.
Kuhati brokulu oko 5 min. da peteljka omekša pa ju narezati na sitnije komade.
U vrhnje dodati malo soli i protisnuti češnjak pa promiješati.
U zdjeli promiješati špinat i brokulu, posoliti, ubaciti kukuruz, ribanu goudu, 3 žlice vrhnja)
Sve promiješati. Probajte je li dobro začinjeno. Dodati soli da ne bude bljutavo.
Na svaku tortilju stavite 2-3 žlice punjenja i dobro zamotajte tako da dobijete zatvoreni paket.
Složiti tortilje ih u posudu za pečenje tako da budu stisnute jedna uz drugu.
Premažite ostatkom vrhnja, ostatkom smjese i za kraj, dodajte natrganu mozzarellu.
Zapecite na 200 °C oko 10-15 min.
Dobar tek.
4 (Visited 7.145 times, 1 visits today)
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti!
Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
