Zdravi kolač od grisa s kruškama
Jutros dok je dijete spavalo. Za doručak i za užinu u školi.. Umjesto griza na mlijeku, zdrava poslastica. Za preljev sam, umjesto čokolade koristila sirovi kakao i med. Kaže on da je super. Nisam baš mjerila, već sam odokativno stavljala sastojke. Nadam se da će biti o.k. Isprike na neurednoj fotki, ali moralo se probati dok je bilo vruće pa se nije stiglo stisnuti??
Srećom, mamin tanjur podiže opći dojam?
RECEPT:
2 dl griza
2 dl maka
4 žlice meda
2 kruške
2 jaja
1/2 šalice kokosovog ulja (ili suncokretovog)
1,5 dl mlijeka
1 prašak za pecivo
PRELJEV:
3-4 krcate žlice sirovog kakaa
Meda po želji ovisno koliko želite slatko.
Oko 1,5 dl mlijeka.
Zagrijte da se malo zgusne i prelijte preko toplog kolača.
Žumanjke miksati s medom pa dodati 2 naribane (oguljene) kruške, griz u koji ste umiješali prašak za pecivo, mak, ulje i mlijeko pa sve žlicom promiješajte.
Dodajte snijeg od bjelanjaka i opet promiješajte.
Stavite u namašćeni kalup (moj je 21×28) i pecite oko 30 min na 180°C u prethodno zagrijanoj pećnici.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
