Rižoto s bobom i kremom od brokule
Topli dani zahtijevaju laganu hranu. Ovaj rižoto će vas oduševiti svojim bogatim okusom. Bob i kremasta brokula u kombinaciji s ribanim sirom. Trenutno je ovo najdraži rižoto mojem sinu koji, da se razumijemo, trenutno nije baš najsretniji kad mu serviram obrok bez mesa. Obavezno probajte i javite mi dojmove!
RECEPT:
Oko 300- 400 g boba u zrnu
1 veći luk
Komadić korijena celera
2 češnja češnjaka
Jedna mala brokula
Sol, papar
Povrtni temeljac ili voda
Maslinovo ulje
Komadić maslaca za kraj
Šaka peršinovog lišća
2 šalice (za kavu) riže za rižoto (okruglo zrno)
Oko 30 g ribanog tvrdog sira
Prvo stavite zrna boba u kipuću vodu na 2-3 minute.
Procijedite, prelijte hladnom vodom pa svakom zrnu odstranite opnu.
Brokulu operite i stavite kuhati u kipuću vodu, tek toliko da malo omekša (pazi da se ne raskuha)
Kada je brokula kuhana, prebacite ju u sjeckalicu, dodajte malo soli i papra i izradite u glatku kremu.
U lonac u kojem ćete kuhati rižoto dodajte dobar mlaz maslinovog ulja pa stavite dinstati sitno nasjeckan luk i celer (zajedno usitni u sjeckalici)
Neka se dinsta na laganoj vatri toliko dugo da kapula krepa.? Kako ne bi zagorjelo podlijte s malo vode.
Dodajte sitno sjeckani češnjak i rižu i još minutu dinstajte miješajući. Ubacite peršin.
Sada posolite, dodajte papar, i lagano podlijevajte toplom vodom ili temeljcem miješajući dok se riža ne skuha.
Pazite da se ne raskuha, ona na kraju mora ostati u komadu, ne kašasta.
Zadnjih 5 minuta kuhanja dodajte bob, ribani parmezan i kockicu maslaca.
Ugasite vatru.
Umiješajte kremu od brokule. Žlicu, dvije, tri.. koliko želite.
Dobar tek uz čašu bijelog vina.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
