Muffini za školsku užinu
Malo dijaloga između mojeg sina i mene-
“Krenuo si sad u srednju školu pa kad ti je škola popodne do 8, a trening u 9 trebao bi nositi nekakvu užinu da izdržiš.”
“Joj, mama, nemoj mi samo nekakve posudice sa salatama pakirati da se ne sramotim tamo!”
“A, jel’ mogu napraviti nekakve muffine ili zdrave sendviče barem?”
“Ajde, može!”
… I tako sam od ostataka u hladnjaku složila ove fine, mekane muffine. Dijete oduševljeno, ja sretna…
A za sutra sendvič, ali ne bilo kakav… Bez jeftinih salama i sireve, bez sirnih namaza… Ma vidjet ćete 🙂
RECEPT:
Oko 150 ml tekućeg jogurta
4 žlice svježeg kravljeg sira
3 domaća jaja
1 dl maslinovog ulja
15 žlica integralnog pirovog brašna(ili malo više)
3/4 žličice sode bikarbone
Žličica soli
2 režnja češnjaka
Šaka nasjeckanog peršina ili medvjeđeg luka
peršin i nasjeckani češnjak ubacite u jogurt pa promiješajte.
jaja dobro promiješajte s kravljim sirom.
Sve povežite s jogurtom.
u zdjelu stavite brašno, dodajte sol i soda bikarbonu pa promiješajte.
Dodajte ulje, smjesu od sira i jogurta i dobro promiješajte.
Punite kalupe za muffine koje ste premazali uljem, malo ispod ruba.
Ako vam je rijetko, dodajte još malo brašna.
Pecite na 180C u prethodno zagrijanoj pećnici oko 20-30 minuta.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
Jedan komentar
Layla
Izgledaju super. ?? izvrsna alternativa školskim “užinama”. 🙂