Kruh i tijesto,  Recepti,  Užina

Integralni krekeri sa sezamom

Naučila sam dijete da kruh jede samo u sendvičima. Danas, uz glavno jelo, bez obzira kakvo bilo, nikada ne traži kruh. Kruh je namirnica bez koje bih mogla živjeti. Osim kad jedem buzaru pa mi je neopisivi gušt pokupiti sav onaj šug koji je pustilo more. Zato češće pečem krekere sa sjemenkama. Savršeno pašu uz sve namaze ili kao prilog bogatim salatama koje često nosim na posao. Isto tako, serviram školarcu za doručak ili za školsku užinu. Ovi krekeri neopisivo su jednostavni za pripremu. Ako želite, možete tijesto razvaljati pa rezati na pravokutne oblike, ali s obzirom na to da se meni uvijek žuri, ovako mi je bilo puno jednostavnije. Fini, hrskavi, zdravi, neodoljivi. Baš takvi su ovi krekeri.

 

RECEPT:

150 g integralnog brašna
50 g zobenih pahuljica (mljevenih)
1 žličica soli
na vrh noža sode bikarbone
3 pune velike žlice kiselog vrhnja
1 žličica ružmarina
50 g sezama
4-5 žlica maslinovog ulja
2-3 žlice vode

U multipraktik s nastavkom za tijesto stavite brašno, zobene pahuljice, sol, sodu bikarbonu, ružmarin i sezam.
Sve kratko smiksajte.
Sad dodajte ulje, vodu i vrhnje pa sve dobro izradite u multipraktiku.
Trebali bi dobiti masnu kuglu tijesta koje se ne mrvi.
Trgajte rukom komadiće tijesta i formirajte tanke krekere okruglog oblika.
Slažite u lim za pečenje koji ste premazali uljem. Svaki kreker posipajte s još malo sezama.
Pecite oko 30 minuta na 170 C
Servirajte uz neku domaću paštetu od tune ili namaz od avokada.

print

4
(Visited 3.195 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….