Jesen,  Kruh i tijesto,  Recepti,  Zima

Domaći rezanci od pirovog brašna

domaći rezanci

Savršena kombinacija uz pileći tingul ili neki drugi mesni saft. Svaki puta kad radim domaću tjesteninu, zažalim što još nisam nabavila mašinu za izradu tjestenine, umjesto da se ubijam kako bih je razvaljala što tanje, pogotovo kada je u igri integralno brašno koje je nemoguće razvaljati sasvim tanko.
Ovo je bila jedna od tih situacija….U startu su bili planirani široki rezanci, ali kada sam vidjela da će biti deblji, nakon što sam razvaljala tijesto, umjesto široko, rezala sam sasvim tanko pa je ispala neka suluda kombinacija između linguina i bucatina. Ispalo je jako dobro.

IMG_1420

RECEPT

250 g bijelog brašna
250 g pirovog brašna
150 ml vode(manje ili više)
žličica soli
1 jaje

U posudi pomiješajte brašna i sol. Dodajte razmućeno jaje pa ulijevajući toplu vodu miješajte. Kada se sve povezalo prebacite na pobrašnjenu radnu površinu i mijesite dok ne dobijete glatku masu.
Podijelite na dva dijela. Svaki razvaljajte što tanje moguće pa režite na što tanje, duge trakice. Neka se tjestenina suši na pobrašnjenoj podlozi do kuhanja. Kuhati u kipućoj, posoljenoj vodi 10-15 minuta.

print

0
(Visited 3.763 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….