Slatko
-
Prhki kolačići-Španjuleti
Bili su to čarobni Božići… Baka u vešti poznatog cvjetnog uzorka, s keceljom da se ne šporka. Španjuleti su bili poput simbola ovog blagdana. Bogato punjeni marmeladom od šljiva koju je napravila u kasno ljeto ili smjesom od oraha, cimeta i limunove korice. A onda dobro uvaljene u šećer u prahu… Prhko, sočno i slatko. A kako i ne bi kad se mast stavljala u tijesto. Miris orahnjače i žerbo pite koje još i danas pamtim. Veselje druženja i kićenje bora… Bili su to dani kada smo brat i ja jedva čekali praznike u Dalmaciji.. Skupili bi se u jednoj prostoriji.. Zapravo jedinoj u kojoj je bilo toplo.. Peć…
-
Kesten rolada
Jesen… Kesteni, gljive, jabuke, bundeve… Sezonski plodovi od kojih su kesteni ipak u najljepšem sjećanju… Sljeme nam je bilo blizu.. Pa smo gotovo svaki vikend odlazili na izlete…… Pješice… Nosili smo ruksake, dekicu, limenu kutiju punu pohane teletine koju je mama večer prije pržila, narezane rajčice, kruh i termosicu punu limunade…. Pa bi tamo negdje između dva hrasta i kestena napravili piknik… Raširili smo plavu dekicu preko šarenog lišća i uživali… Brat je svuda sa sobom nosio loptu, a ja gumi-gumi. Nije nam bilo dosadno, naprotiv… Kući bi se vratili umorni, siti s punim vrećama kestena… A, onda, godinama poslije, kada smo se brat i ja odselili, tata je nastavio…
-
Paradižot
Jaja su oduvijek pa sve do sada bila cijenjena namirnica… Sirova su se pila za energiju kod većih fizičkih napora, a kod pada imuniteta ili slabosti organizma, mutila su se sa šećerom uz dodatak prošeka u kremu… Danas neka nova vremena… Pa su jaja pod povećalom i kritikama.. Jesu li zdrava ili nisu?… Kod mene se ništa nije promijenilo… Domaća jaja su omiljena i redovita namirnica na stolu… poširana, u sorbulu, tvrdo kuhana, u omletu, savršen ručak u kombinaciji s povrćem… Sada kad smo ustanovili da su domaća jaja super hrana (barem na ovom blogu), da se vratim u prošlost i uspomene… Nisam dugo. Večera mojeg djetinjstva, kad se vratiš…
-
Štrudel od jabuka
Mama je tijesto za štrudel razvlačila preko cijelog stola.. Ne do pola, nego ga je sasvim obukla u tijesto tako da bi krajevi visili sa strana… A te krajeve bi nožem odstranila, skupila u hrpicu pa bi sutra ispekla kroštule i posula ih šećerom u prahu. Taman kad smo pojeli zadnju fetu štrudela i pomislili da je to sve, ona bi izvukla asa iz rukava. Mislim da su mi zbog toga kroštule još i draže. Sutra idem kod mame… Ima par dana kako je navršila 76. Već neko vrijeme govori kako ne može više… …Ne može više nakuhavati, mijesiti, peći… Ne da joj se… Da samo znate kakva je ta…
-
Knedle sa šljivama
Postoje oni dani, kada je sezonsku namirnicu potrebno iskoristiti na najbolji mogući način. Dok je još ima… U ovom slučaju su to šljive. U mojoj obitelji, šljive nitko ne voli jesti. Ali kad napravim pekmez ili knedle, šljive naglo postanu omiljeno voće. Zato, pred kraj ljeta uvijek napravim nekoliko teglica pekmeza od šljiva, a od ostatka napravim knedle. Duplu količinu. Dio njih jedemo odmah, a dio zamrznem. Neka se nađe, kad se djetetu jede nešto slatko.. Ja osobno baš ne volim knedle, u stvari ne volim kolače i slatkiše bez kreme, tako da knedle radim samo zbog djeteta koji se doslovno davi u njima. Tek probam jednu knedlu, da procijenim…
-
Mini pite s kruškama
I mi smo prvašići ove godine…. Nešto veći, srednjoškolski… I kao svakog rujna, ponovno se sjetim prvog odlaska u vrtić, privikavanja, zatim rastanka od teta i završne priredbe, pa prvog dana škole, završnog govora razrednice… Sve do danas i prvog dana gimnazije…. Svaki put sam plakala, skriveno, u tišini… I danas mi se stislo grlo iako je sad već petnaestogodišnjak. Mislim da ovo nikada neće prestati.. Odlasci, rastanci, prva iskustva, svaki novi korak, uvijek će biti popraćeni nekom tjeskobom pomiješanom sa srećom, suzama radosnicama, prešućenim, skrivenim da se djeca ne zabrinu… Da ne pomisle kako se bojimo… Dok im istovremeno dajemo vjetar u leđa i guramo u nepoznato kako bi…
-
Franova torta
Gotovo je! Kao da je jučer bilo kad smo ga upisivali u 1. razred osnovne škole Osam godina kasnije, neko novo dijete, neki novi čovjek .. Zanemarimo li ovu suludu utrku za što boljim ocjenama i skupljanjem bodova za upis u željenu gimnaziju, danas sam jako sretna… Sretna sam što sam mama malog-velikog čovjeka koji zna što želi, iako poput većine njegovih vršnjaka, više voli sport i druženje od učenja, pokazao je da je odgovoran.. Pokazao je ozbiljnost i hladnu glavu kada… je najpotrebnije.. Pokazao je da se odlično nosi sa stresom i da vjeruje u sebe. Pokazao je da se trud i rad itekako isplate Naučio je da može…
-
Palačinke s borovnicama
Ima li među vama još roditelja osmaša? Ovih dana smo pod stresom. Zadnji dani škole.. Zadnjih nekoliko, odlučujućih testova i ispitivanja pa upisi u srednju školu. Gdje su oni dani kad su mi odvikavanje od dude i pelene bili najveće problem?… Dijete je ljestvicu postavilo visoko.. Sunca nije vidio mjesec dana, a niti ja… Iz solidarnosti.. Pa dok on uči ja mu režem voće i kuham jela koja ga hrane energijom. Nikada se, kao sada nismo veselili kraju školske godine.. Za doručak, ove fine palačinke s bananom i borovnicama.. Ukrašene voćem i prelivene medom.. Nadam se da će mu donijeti sreću, kao i svima vama koji imate sličnu situaciju… Sretno…
-
Krafne na američki način
Ja vam ne pristajem na kompromise kad su tradicionalni kolači u pitanju… Ne priznajem inačice poput zdravih orahnjača, buhtli, krafni, rođendanskih torti. Svaka čast na idejama i pokušajima, ali postoji tu nešto više od zdravlja. Postoje uspomene, emocije, sreća… Postoje trenutci koje želim prenijeti djetetu baš onakve kakve ih ja pamtim.. Stajala sam pokraj bake držeći se za njenu pregaču i gledala ju nestrpljivo dok je vilicom okretala krafne u loncu vrućeg (rafiniranog) ulja. Kasnije ih je posipala šećerom u prahu. Ne stevijom ili nekim drugim sladom. Svi mi znamo što je zdravo, a što nije, kada je hrana u pitanju.. Istina, svaki dan nikne neka nova hrana i neka…
-
Zobene palačinke i namaz od lješnjaka
Nedjeljom.. Kad spavamo dugo i hodamo u pidžamama bosi.. I obilno doručkujemo. Pa se ručak nekako spontano pretvori u večeru… A sva jela su s nekom dozom sreće… Malo drugačija, malo zahtjevnija ili barem malo kreativnija. I nedjeljom je sva hrana nekako ukusnija. Ne gutamo na brzinu, već ju polako žvačemo.. I dugo sjedimo za stolom 🙂 Tako je to bilo i ovoga puta.. Pa nije bilo dovoljno napraviti palačinke, nego su morale biti u obliku srca. Ove prefine palačinke mazali smo domaćim namazom od lješnjaka.. Kao zamjena za one kupovne.. Meni je uvijek glavni pokazatelj uspješnog jela, komentar mojeg djeteta. Ako sam njemu uspjela podvaliti zdravu kombinaciju s odobrenjem,…
