Polpete od kuhane piletine i brokule
Juha od domaće koke s cancarelama je bila lijek.
Od kad znam za sebe.
Pa bi ona, čim bi brat ili ja pokazali prve znakove prehlade, odmah otišla kod kumice po jednu masnu kokoš.
Kuhala bi se ta juha satima, a zatim bi u nju ukuhala cancarele. Bez cancarela nije kokošja juha.
Niti bez prsta masnoće.?
I jeli bi je s guštom. Želim vjerovati da nas je baš ta juha oporavila od svih dječjih bolesti.
Ako ništa drugo, pružala je utjehu poput majčinog zagrljaja.
Danas se priča nastavlja. Osim što ovu juhu radim i bez znakova prehlade, puno češće.
Ali meso iz juhe, nitko posebno ne voli.
Zato kamufliram i izmišljam.
RECEPT:
Polpete:
kuhana pileća prsa
2 manje brokule
2 jaja
1 žlica senfa
sol, šareni papar
mlaz maslinovog ulja
1 šalica krušnih mrvica
šaka peršinovog lišća
Umak:
1 kiselo vrhnje
1 češanj češnjaka(usitnjeno)
2 žlice usitnjenog lišće kopra
prstohvat soli
Piletini odstranite kožu pa ju usitnite u multipraktiku. prebacite u zdjelu.
Brokulu skuhajte (da omekša, ali da se ne prekuha) pa ju nožem narežite na manje komade.. Dodajte u zdjelu s piletinom.
Ubacite senf, usitnjeno lišće peršina, sol, papar, jaja, krušne mrvice i ulje. sve promiješajte da dobijete smjesu.
Rukama oblikujte polpete pa ih slažite na masni lim za pečenje koji ste obložili masnim papirom.
Sve pokapajte maslinovim uljem i pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 200ºC oko 20 minuta.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
