Pohane bukovače i domaća majoneza
U planu je bila riba. E, nekad se planovi izjalove jer nema friške ribe pa onda na licu mjesta treba smisliti zamjenu. Nema te zamjene koja bi bila dostojna ribi…Meso je već 2 puta zastupljeno u mojem tjednom jelovniku pa ga eliminiram, hm…Gljive…Vrganje smo jeli prošli tjedan, šampinjone i sunčanice nedavno…Bukovače nismo. Dakle, bukovače….Najbolje su pohane, ali već nam je pohano meso na jelovniku…Ma, nema veze! Dva puta pohano, prodano. Uz domaću majonezu s dodatkom vrhnja i matovilac salatu. Ja ovo ne mogu prestati jesti…
RECEPT:
600 g bukovača
3 jaja
brašno
sol
ulje
Domaća majoneza:
1 žumanjak
suncokretovo ulje
1 žličica senfa
sol
papar
malo limunovog soka
2-3 žlice domaćeg vrhnja
MAJONEZA:
Odvojite žumanjak od bjelanjka. Žumanjku dodajte prstohvat soli, papar i senf pa pjenjačom promiješajte.
Sada u laganom mlazu, vrlo polako dolijevajte ulje neprestano miješajući dok ne dobijete gustu majonezu.
Dodajte malo limunovog soka, vrhnje, sve dobro promiješajte. Po želji dodajte 1 usitnjeni režanj češnjaka.
Na kraju, ako je potrebno doradite okus (dodajte još soli, papra ili limunovog soka)
Spremite u hladnjak dok pripremate gljive.
Gljive očistite kistom ili četkicom. odstranite peteljke. Veće primjerke narežite na manje komade, a manje možete pohati u komadu. Posolite ih.
Istucite jaja, posolite pa dodajte brašno miješajući dok ne dobijete gustu smjesu…gušću od smjese za palačinke.
Na tavi dobro zagrijte malo ulja i malo maslaca.
Gljive umačite u smjesu za pohanje pa stavljajte na vruće ulje. Pecite sa svake strane dok ne dobiju zlatnu koricu.
Vadite na papir da upije višak masnoće.
Servirajte uz domaći umak. I ne zaboravite zdjelicu salate!
0
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
