Glavna jela,  Recepti,  Riba,  Tradicionalno hrvatsko,  Zima

Pečene jadranske lignje

Jadranske lignje su prava poslastica. Sezona im je zimi i tada ih često jedem. Možete ih puniti, rezati na kolutiće i pržiti, peći u pećnici s krumpirom ali pečene u komadu, na roštilju ili u ovom slučaju u tavi, su mi ipak najukusnije. Kod lignji uvijek vrijedi pravilo manje je više, barem ako se mene pita i uvijek mi je šteta ovako kvalitetnu namirnicu mrcvariti punjenjem.
Zato, samo jednostavno…Badnjak stiže pa ako vam je priprema bakalara komplicirana, ovim jednostavnim specijalitetom oduševit ćete i najzahtjevnije.

RECEPT:
Jadranske lignje (u ovom slučaju 600 g)….za dvije osobe
3-4 režnja češnjaka
šaka peršinovog lišća (sitno rezanog)
maslinovo ulje
PRILOG
Crveni radič
kuhani krumpir

Lignje očistite…
1.Odvojite glavu s utrobom od tijela lignje.
2.Izvucite “plastičnu” središnju kost iz tijela.
3.Uzmite glavu lignje i pažljivo istisnite zub.
4.Prerežite glavu da odvojite krakove.
Premažite ih s maslinovim uljem.
Zagrijte tavu s malo maslinovog ulja i pecite ih na jakoj vatri oko 5 minuta okrećući ih sa svih strana.
Kada su gotove prelijte ih umakom od pečenja i servirajte uz salatu od crvenog radiča i kuhanog krumpira ili lešo blitvu, kako više volite. Na tanjuru će ljepše izgledati stavite li im krakove u utrobu prilikom serviranja 😉
Češnjak i peršin narežite, prelijte maslinovim uljem i servirajte u zdjelici tako da svatko po želji može lignje preliti ovim preljevom.

 

print
4
(Visited 40.349 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….