Glavna jela,  Recepti,  Tradicionalno hrvatsko,  Variva i juhe,  Zima

Varivo od raštike

Dani su kao stvoreni za toplo jelo sa žlicom…. Za utjehu! Nešto slično radila sam s blitvom, ali bez suhog mesa. Ipak, raštika ima onaj jedan specifičan okus kojemu dajem blagu prednost. Ne bih htjela da se blitva uvrijedi. Nema razloga, i ako niste probali ovo jelo, molim vas da probate. Divno je. Ipak s dodatkom suhog mesa u ovim sivim danima, sve nekako postane ljepše… I vrati se nada da će sunce kad tad ponovno zasjati.

RECEPT:
oko 500 g raštike
2 svježe zrele, mesnate rajčice
2 krumpira
oko 150-200 g domaće pancete
1-2 domaće kobasice ili neko drugo suho meso po želji (suha rebra)
1 luk
3-4 režnja češnjaka
maslinovo ulje
sol
papar
malo dimljene crvene paprike u prahu
 
Raštiku operite i odstranite tvrde dijelove stabljike pa ju narežite na rezance ili male komade.
Rajčicama ogulite koru i narežite ih sasvim sitno.
Luk i češnjak narežite sitno.
Krumpir ogulite i narežite na veće kocke.
Na maslinovom ulju (3-4 žlice) dinstajte luk da sasvim uvene. Odmah malo posolite.
Dodajte pancetu. Neka se dinsta sve dok luk sasvim ne uvene. Možete lagano podlijevati vodom.
Pred kraj dodajte češnjak, promiješajte minutu pa ubacite krumpire i rajčicu. Još kratko dinstajte pa dodajte raštiku. Zalijte vodom do pola. Neka se kuha dok raštika nije gotova. Ja sam kuhala otprilike 1 sat. U međuvremenu kušajte, dodajte sol, papar, papriku po ukusu. Ubacite kobasicu koju ste prethodno skuhali. Ovisno o slanosti suhog mesa, varivo solite manje ili više. Bit će potrebno dolijevati još vode. Ovisno volite li gušće varivo ili ne. Servirajte uz neki domaći kruh ili focacciu. Dobar tek!

print
19
(Visited 58.392 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….