Pileća prsa punjena kremom od bosiljka
Ako volite bosiljak, ovo jelo će vas oduševiti. Čak je i meni bilo fino. Dosta mi je bosiljka do sljedećeg ljeta 😉 Cijela kuća miriši. Čak mi je draži u ovoj kombinaciji nego svjež.
Svježi me podsjeća na jaki parfem. Imam osjećaj kao da sam boćicu parfema ulila u usta. Ali to sam ja. Normalni ljudi vole bosiljak i zato sam ga koristila. Nisam mogla izdržati kad sam ugledala onaj pušlek na placu. Uživajte……
RECEPT:
500 g pilećih prsa
10-ak listića svježeg bosiljka
kravlji svježi sir (100 g)
sol
maslinovo ulje
10-ak oraha
Pileća prsa filetirajte. Malo istucite batom pa posolite.
Pomiješajte u zdjelici malo kravljeg sira i sitno sjeckane listiće bosiljka. Malo posolite. Dodajte orahe i malo maslinovog ulja pa sve u sjeckalici povežite u kremu. Kušajte pa, ako želite, dodajte još bosiljka ili sira.
Punite svaki komad piletine žličicom nadjeva. Nemojte pretjerati da vam ne bi curilo kod pečenja. Zarolajte file. Sve dobro pričvrstite čačkalicama pa stavite peći na dobro ugrijanu tavu s maslinovim uljem.
Neka se lagano peče sa svih strana dok ne dobije smećkastu boju.
Kada ste procijenili da je gotovo, izvadite i pustite da stoji 2 minute. Narežite i servirajte sa salatom po želji i ostatkom umaka od bosiljka….
0
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
