Jesen,  Recepti,  Slatko,  Užina

Mini pite s kruškama

I mi smo prvašići ove godine….
Nešto veći, srednjoškolski…
I kao svakog rujna, ponovno se sjetim prvog odlaska u vrtić, privikavanja, zatim rastanka od teta i završne priredbe, pa prvog dana škole, završnog govora razrednice…
Sve do danas i prvog dana gimnazije….
Svaki put sam plakala, skriveno, u tišini…
I danas mi se stislo grlo iako je sad već petnaestogodišnjak.
Mislim da ovo nikada neće prestati..
Odlasci, rastanci, prva iskustva, svaki novi korak, uvijek će biti popraćeni nekom tjeskobom pomiješanom sa srećom, suzama radosnicama, prešućenim, skrivenim da se djeca ne zabrinu… Da ne pomisle kako se bojimo… Dok im istovremeno dajemo vjetar u leđa i guramo u nepoznato kako bi ojačali i pripremili se za život… Čista ljubav.
Emocije nas vode kroz život, nekoga više, nekoga manje, ali majčinski osjećaji, briga i strepnja su nam zajednički…
Neka nam je sretan svaki novi početak, svaki novi rastanak, odlazak i dolazak….

A, kao ideja za prvu užinu u novoj školskoj godini, jedna prhka, sočna, sezonska poslastica.

RECEPT:

Za tijesto:
250 g pirovog brašna
80 g maslaca
1 jaje
2 žlice meda
2 žlice vode

1 jaje za premazivanje

Za punjenje:
3 sočne, slatke kruške
1 žlica meda
1 žličica kardamoma (umjesto može cimet)

Sve sastojke za tijesto stavite u multipraktik pa zavrtite sve dok ne dobijete kuglu tijesta.
Stavite u vrećicu pa u hladnjak.
3 sočne, slatke kruške ogulite i narežite na kockice..
Dodajte 1 žlicu meda
1 žličicu kardamoma (umjesto može cimet)
Promiješajte.
Ja sam koristila keramičke kalupe
Razvaljajte tijesto tanko i uz pomoć kalupa za pečenje izrezujte krugove ( dva za svaku zdjelicu, ja sam ih dobila 12, za 6 zdjelica)
Jedan krug stavite na dno svake zdjelice… pecite u dobro zagrijanoj pećnici oko 5 min na 180°C
Izvadite i stavite u svaku zdjelicu 2 žlice punjenja pa preklopite drugim krugom.
Utisnite krajeve vilicom i na vrhu zarežite križić.
Premažite jajem i pecite još 20 minuta.
Jedite toplo ili ne 🙂

print
0
(Visited 746 times, 1 visits today)

U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….