Kruščići od heljde sa sjemenkama
Kruščići od heljde… Ne od heljdinog brašna, već od zrna heljde! Pravo otkriće… Ne trebate mijesiti, ne treba vam kvasac, čekanje, dizanje. Samo sve stavite u multipraktik i zavrtite. Koja divota. Dijete je oduševljeno! Pravi zdravi, bezglutenski zalogajčići. Idealna užina ili zamjena za kruh. Sljedeći put ću ovu smjesu staviti u kalup za kruh. Ako istu ovu smjesu stavite u lim za pečenje u sasvim tankom sloju i malo duže sušite u pećnici na nižoj temperaturi, dobit ćete savršene krekere. Kad vam dođu gosti uz neki fini namaz od bučinih sjemenki s bučinim uljem 😀
RECEPT:
200 g heljde (namakane u vodi barem 1 sat ili preko noći)
Mlaz maslinovog ulja (2-3 žlice)
50 g kukuruznog brašna
300 ml vode
2 žličice soli
1 žlica suhog ružmarina
200 g sjemenki (miješano sezam+suncokret)
sezam za posipanje
Heljdu, koju ste prethodno namakali, procijedite, isperite i stavite u multipraktik.
Dodajte vodu, sjemenke, ulje i sol, ružmarin pa sve dobro smiksajte u ljepljivu kašu.
Sada žlicom umiješajte kukuruzno brašno i sve dobro promiješajte.
Slažite hrpice na masni papir kojim ste obložili lim za pečenje.
Hrpice uz pomoć žlice oblikujte u oblik kruga (ne previše tankog)
Ili možete sasvim tanko nanositi ako želite krekere.
Zarežite nožićem križić i posipajte sezama.
Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici na 170-180º C, oko 40 minuta (možete i duže ako više volite tvrđe kruščiće).
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
