Mrzitelji
Otišli smo svi u p.m.
Doslovno. Čudim se svakodnevnim raspravama na faceu o različitim životnim pogledima.
O vjeri, glazbi, političkim stavovima.
Pa se netko tko za sebe smatra da je kulturan, odgojen, obrazovan, pismen i načitan dovede u situaciju da svoje mišljenje servira kao jedino ispravno.
Pritom, bahato vrijeđajući tuđe.…
Našla sam se i ja u situaciji da se čudim, ne slažem, ljutim, ali nikada ne vrijeđam. Ne dokazujem.
Ono što pojedinci ističu kao važno je to da svoju djecu odgajaju tako da ono drugačije ne valja, pa nesvjesno ili svjesno, odgajaju mrzitelje.
“Drago dijete, vjera ti ispire mozak, vjernici su debili. Ti prati isključivo znanost” i tako nastane budući mamin nobelovac koji mrzi sve vjernike.
Ima još gore:” ti si vjernik sine, tako smo te odgajali, ljubi bližnjega svoga, osim onih druge vjere, proklete ateiste i pedere!” Pa naraste vjernik sa srcem od kamena.
“Ne slušaj cajke, to slušaju primitivci, a ti si glazbeno obrazovan” i tako nastane glazbeno obrazovan mrzitelj onih koji slušaju cajke.” Tata ponosan.
“Sunce moje pametno, ti si odgajan u gradu, ovi svi što su došli su dotepenci, seljačine.” I tako odraste tatin i mamin gradski dečko, mrzitelj svih onih koji nisu iz velikog grada. A, mama ponosna do neba.
“Biseru mamin, kupuj samo kvalitetne stvari, na Hreliću kupuje sirotinja, fuj” i tako nastane snob.
“Pametna mamina glavice, školstvo nam je katastrofa, ti vrijediš više i znaš bolje” pa osvane grafit ” Mrzim školu” i bahato derište koje psuje profesora jer je i profesor dio školstva o kojem mu je mama pričala.
I tako dobiješ brdo maženih, paženih, obrazovanih, mrzitelja iz finih familija, koji savršeno barataju vilicom i nožem, točno koriste padeže i nikada ne griješe u pisanju č i ć.
A što je s tolerancijom? Prihvaćanjem?
Zato imam i ja jedan savjet za svoje dijete. Da popunim niz :” Nikada ne ulazi u javne rasprave vezane za politiku, vjeru, seksualno opredjeljenje, osobne ukuse bilo koje vrste, ako se ne slažeš sa sugovornikom.”
Je li bitno? Nije. Tko kakvu glazbu sluša, koje je vjere i od kuda dolazi nije ni najmanje bitno. Dok je čovjek koji ne vrijeđa, poštuje, voli i pomaže, sve ostalo je nebitno. Ne dokazuj svoja uvjerenja među onima koji misle drugačije. Osnova kulture.
Tolerancija je jedna od važnijih ljudskih vrlina.
Ako nju izgubiš putem, uzalud si se obrazovao i učio.
Točka.
Neka vam je ugodan vikend, lipi moji.
Ne osuđujte. Tolerirajte ili ignorirajte, ako niste u stanju mijenjati svijet na bolje.
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
