Polpete od srdela
Znate i sami koliko je zdrava plava riba. Istina, najukusnija je na gradele. Ja često kupujem srdele. Jeftine, zdrave, redovito friške, ukusne. Nekad ju pečem u pećnici, nekad u tavi, nekad ju filetiram pa poham i serviram uz domaći tartar umak, a nekad od nje radim brudet. Svaki put neko novo jelo, potpuno novi doživljaj s istom namirnicom.
Ovaj put opet nešto drugačije. Za one koji se ne vole boriti s kostima…Pravi riblji burger. Potpuno novi doživljaj..Ja kruh nisam jela, ali svakako preporučujem, ako volite, napravite pravi riblji burger. Složite u pecivo red salate, red luka, malo domaćeg vrhnja u koje ste dodali sitno nasjeckani češnjak pa riblju polpeticu. Preklopite i uživajte!
RECEPT:
600 g srdela
10-ak kapara
peršin sitno sjeckani
3 češnja češnjaka
1/2 luka
sol
papar
integralno brašno
Srdele očistite od ljuski. Odrežite glavu s crijevima pa ih uronite u kipuću vodu na 2 minute. Izvadite ih pa im odstranite kost.
Ribu stavite u multipraktik i dodajte sve ostale sastojke. Sve izradite u glatku smjesu.
Rukama oblikujte polpetice i svaku uvaljajte u brašno pa stavljajte na vruće maslinovo ulje. Pecite sa svake strane po 2 minute, dok ne dobiju smeđu boju.
Servirajte uz omiljenu salatu… Po želji napravite umak od vrhnja i češnjaka…
0
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
