Patlidžani sa šalšom punjeni sirom i blitvom
Sjećate li se one šalše od jučer? Ostalo mi je…Taman da ju danas uključim u ručak, ali ne kao glavnu zvijezdu…Nikako! Danas glumi krevetić ovim ljubičastim ljepotanima i uz domaći kravlji sir, blitvu i mozzarellu samo cijelom jelu daje svježinu i punoću.
Baš sam sretna kad malo promijenim dosadna jela kao što su pohani patlidžani i upakiram ih ovako veselo…Odmah sam bolje volje….
Jako je fino. A, kako i ne bi kad imam najbolje od ljeta na tanjuru i sve domaće, od naših kumica s placa 😉
RECEPT:
2 Patlidžana (srednje veličine)
1 domaći svježi kravlji sir (oko 400 g)
manja vezica blitve
šalša od rajčica
200 g mozzarelle
2 češnja češnjaka
sol
maslinovo ulje
Patlidžane operite, odstranite im peteljku i narežite ih po duljini na tanke šnite (4-5 mm). Svaku šnitu posolite i pustite da stoji dok pripremate nadjev.
Blitvi odstranite peteljke i operite ju. Stavite ju kuhati u malo kipuće, posoljene vode oko 5 minuta.
Kada je kuhana, prelijte je hladnom vodom i dobro ocijedite. Nasjeckajte je na sitne komade.
Kravlji sir ocijedite od viška vode pa ga stavite u zdjelu. Dodajte sol, usitnjeni češnjak i sitno narezanu i dobro ocijeđenu blitvu. Sve promiješajte.
Vratimo se na patlidžane:
Sada su stajanjem pustili vodu(gorčinu) i omekšali. Svaki komad osušite papirnatim ručnikom pa stavljajte peći na tavu u koju ste dodali maslinovo ulje. Pecite 1-2 minute sa svake strane, tek toliko da omekša kako bi se mogao zarolati. Budite pažljivi da vam se ne zalijepi.
U posudu za pečenje na dno stavite šalšu.
Kada ste ispekli patlidžane, svaki punite punom žličicom nadjeva pa zarolajte i slažite po šalši kao na fotografiji. Na vrh poslažite natrganu mozzarellu. Pecite na 200° C u dobro zagrijanoj pećnici oko 15 min.
Ovo jelo možete servirati kao prilog ili kao glavno jelo uz neku kuhanu žitaricu; proso ili integralnu rižu..
Nasja
U mojoj obitelji, generacijama, hrana je glavna tema razgovora, okosnica najljepših druženja, obiteljskih okupljanja za stolom, blagdanskih veselja. Hrana nikada nije bila samo potreba! U nasljeđe se prenosila vještina pripreme tradicionalnih receptura, dalmatinskih specijaliteta i sjećam se, kao dijete, živih rasprava između moje bake, mame i teta, tko najbolje priprema njoke, pašticadu, janjetinu…..orahnjaču i ostale delicije! Naglasak je, dakako, uvijek bio na domaćem, ne špricanom, sezonskom i zdravom, što je i moja nit vodilja kod svakodnevnog kuhanja za moju obitelj…….Nikada nam nije bilo dozvoljeno jesti slatkiše u neograničenim količinama! Pazilo se na raznolikost namirnica i boja na tanjuru! Smatralo se da je hrana izvor zdravlja ili uzrok svih bolesti! Ja sam, ipak po prirodi znatiželjna i koliko god štovala tradiciju, uvijek u svojim jelima pokušavam unijeti dašak novog, nepoznatog i malo drugačijeg. Ljubomorno i sebično čuvam bakine bilježnice s receptima koji su se skupljali desetljećima! Moje bake i tete, danas više nema. Nekako, nostalgično, ovaj blog posvećujem njima u čast, kao zahvalu za ljubav prema kuhanju i hrani koju su mi usadili i naučili me, ni neznajući, prenositi tu ljubav dalje….
